Marijana Dokoza
Slamam se pod svojom težinom,
Putnik sam u slijepoj ulici
I ne mogu osjetiti sve što osjećaš
Oprosti mi!
Mi ne možemo postojati
Gubi se sve pod mojim koracima,
Osvjetljujem ulice kojima prolazim,
Zapravo…, samo je jedna.
Nevoljko mi prolaze dani,
Izrezani svim mojim nastojanjima da te dotaknem,
Jedno pored drugog kao stranci,
U slijepoj smo ulici!
Bez ikakvog smo cilja i ne znamo kamo nas život vodi,
Ne možemo biti voljeni, ni voljeti,
Ne pomišljaj na budućnost sa mnom jer ja je nemam.
Samo sam putnik u slijepoj ulici!