NAŠI I VAŠI

KAJ GOD!
piše: Ivek Milčec
Zagreb/U “Lijepoj našoj” nikad nije dosadno. Navek se nekaj događa tak da građani nemaju baš preveč vremena razmišljati o svagdašnjoj jadikovki. Zato je, valjda, dragi Bogek zmislil političare da nam život ne bi bil monoton i nezanimljiv.
Ak čitate tisak, slušate radio ili gledate telku sve udarne vijesti posvećene su političarima. Kao napr.; ovaj je rekel za onoga ono a prozvani uzvratil da on nije takav nego je takav onaj koji ga je prozval. I tak iz dana u dan. Pravi “kokošinjac” rekel bi glumac i negdašnji ministar, histrion Zlatko Vitez.
Ipak,unatoč i glede, mi te naše političke ikone imamo rad a kad se udostoje jednom u četiri godine, pred izbore, dojti u svoju tzv. biračku bazu guramo se, tučemo rukama i nogama da bi bili čim bliže pozornici na kojoj stoji uvaženi zastupnik i obećava – raj na zemlji.
Međutim, među nama ima i takvih koje ne zanima politika nego besplatna stranačka kapa ili olovka koju aktivisti dijele i nagovaraju nas da baš ovome trebamo dati svoj glas jer – puno obećava. Kaj god!
U danima i tjednima nakon osuđujuće, prvostupanjske presude generalima Gotovini i Markaču u Hrvatskoj vlada ogorčenje i prezir prema Haaškome sudištu, EU, domaćim veleizdajnicima i svima onima koji su imali prste u izricanju drakonskih kazni junacima Domovinskog rata.
Od mnoštva riječi, ipak bi riječ – veleizdaja – trebalo pomnije analizirati. U Enciklopediji piše da je veleizdaja protuzakonito djelovanje protiv države i naroda a veleizdajnik je onaj koji je počinio veleizdaju.
Koliko nas pamčenje služi riječ veleizdajnik počela se svakodnevno u političkom govoru rabiti nakon poraza HDZ-a na parlamentarnim izborima 2000, da bi ta riječ svoju kulminaciju doživjela na splitskoj Rivi gdje se otvoreno pozivalo na vojni udar i svrgavanje tadašnje koalicijske, Račanove vlade. Hrvatska javnost dobro se sjeća pukovnika Mirka Čondića koji je čitao prosvjedno pismo a njegov mentor Ivo Sanader, sa svojom svitom,  glasno odobravao i zazivao pad demokratske izabrane vlasti. Bilo je rečeno ak treba i nasilnim putem tj. vudri Hrvat na Hrvata!
Nakon izborne pobjede i bahate Sanaderove sedmogodišnje vladavine, financijskih i svih drugih afera, pljačke narodne imovine, političkog pada, bijega i utamničenja u Salzburgu, dr. Ivo i svi njegovi korupcijski pajdaši, ak imaju i malo srama, nikada više ne bi izgovorili riječ – veleizdaja!
Pobjedom Sanadera i HDZ-a na parlamentarnim izborima 2003. riječi veleizdaja i veleizdajnik padaju polako u zaborav. Uostalom, kao i pukovnik Čondić koji je svoju misiju završio na splitskoj Rivi i povukao se na politički odmor.
Do neke nove prigode na koju, možda, neće trebati još dugo čekati. Naime, nakon haaške presude Gotovini i Markaču ponovno je oživjela riječ veleizdaja!
Braniteljske udruge (ali ne sve) i desnoorijentirane političke stranke optužuju bivšeg predsjednika Mesića kao glavnoga krivca za servisiranje haaškoga sudišta tajnim dokumentima (i tzv. Brijunskim transkriptom) koji su bili pohranjeni u predsjedničkom sefu na Pantovčaku.
Neki pojedinci, braniteljske udruge i pravaške stranke idu još dalje i zahtijevaju da se Stjepanu Mesiću sudi kao veleizdajniku za veleizdaju! On im odgovara da je surađivao s Haaškim sudom u onim okvirima koje mu je nalagao Ustavni zakon iz 1996. o suradnji Hrvatske s Međunarodnim kaznenim sudom u Den Haagu. Osim toga,bivši predsjednik Mesić tvrdi da nije poslao niti jedan povjerljivi dokument u Haag nego je to učinila Obavještajna služba koju je u to vrijeme vodio sadašnji ministar unutarnjih poslova,Tomislav Karamarko. Nadamo se, da ćemo ubrzo saznati istinu o tzv. “veleizdajničkom pothvatu!”
Dok traju žestoki napadi na Mesića i prepucavanja između njega i Karamarka, na drugoj strani barikade izbio je otvoreni sukob između Ivana Zvonimira Čička,predsjednika Hrvatskog helšinskog odbora i glavnoga državnog odvjetnika, Mladena Bajića. Naime, Ivan Zvonimir Čičak tvrdi da ni jedan hrvatski vojnik ili policajac nije osuđen za ratni zločin (677 ubijenih) počinjen nad srpskim, civilnim žrtvama nakon Oluje i ne slaže se s Bajićevim izvještajem da je žrtava bilo svega 214. Isto tako, Čičak se ne slaže s premijerkom Kosor koja osniva Komisiju koja bi trebala otkriti krivca ili više njih koji su distribuirali dokumente i audio zapise u Den Haag.
Usuđujemo se reći da sve Komisije neće pomoći generalima ako se odvjetnički i vladini timovi dobro ne pripreme za žalbeni postupak i ne pronađu dovoljno dokaza za oslobađajuću presudu. Sva ova prepucavanja i traženja krivca liče mi na TV-humorističnu seriju “Vaši i naši” u kojoj se krivac za rodbinske svađe i prepucavanja uvijek traži na drugoj, pogrešnoj strani.
U izbornoj smo godini a Jadranka Kosor i njezin HDZ-a žele pod svaku cijenu ostati na vlasti jer bi gubitkom izbora i odlaskom u oporbene klupe, postojala opasnost od možebitnog otkrivanja zataškanih korupcijskih afera u koje su bile upletene, za sada,  dobro skrivene političke i gospodarske face. I “glavni operativac” dr. Ivo Sanader polako pada u zaborav kaj je hrvatski specifikum.
Naime, mi jako galamimo, ali još brže postajemo tihi! Ne veselimo se ničijoj zloj sudbi a često žalimo i one koje, objektivno, ne bismo trebali žaliti. Ali, kad bi se trebalo izjasniti o slučaju dr. Ive Sanadera vjerujem da bi ogromna većina hrvatskih građana rekla: nek mu se pravično sudi! Ako je kriv i osudi na dugogodišnju robiju da se sam uvjeri kak je duboka zatvorska kibla!