PROHLADNO VRIJEME
piše: Mladen Šimić
Bilo je to vrijeme revolucije i izgradnje socijalizma. Mladi ljudi su vjerovali da su rođeni pod sretnom zvijezdom i da prisustvuju i doprinose rađanju novog doba. Stariji su bili malo sumnjičavi i vrtili su glavom na sve nove stvari koje su se pojavljivale velikom brzinom.
Sva imovina je bila zajednička i narodna. I milicija je bila narodna kao i vojska. Svi su bili drugovi i tako su se obraćali jedno drugom. Gospode nije više bilo. Privatna svojina je bila najveći grijeh i zlo. Bilo je privatne svojine ali se govorilo da je to privremeno u prelaznom razdoblju. Novac je bila stvar koja je kvarila ljude i unosila pomutnju u obiteljske odnose.
Religija je bila opijum za narod koja je služila da vladajuće klase drže u pokornosti ljude kroz vijekove i povijest. Svećenici nisu bili u modi. Ako bi neka djeca srela svećenika pljunuli bi i vikali: “Bježi baksuze od mene!” Krešo to nije radio ali je svećenike posmatrao kao zanimljive i egzotične ljude koji su došli sa druge planete.
Vladao je Josip Broz, maršal Tito koga su svi zvali jednostavno drug Tito. Skoro svi su govorili da vole druga Tita. Kreši je bilo drago kad je pročitao da drug Tito ima plave oči iste boje kao i on. Drug Tito je stalno govorio: “Čuvajte bratstvo-jedinstvo kao zjenicu oka svog!” Ali dječak je osjetio da bratstvu-jedinstvu prijeti otpor i to skriveni organizirani otpor. Puno je slađe bilo misliti da si u svemu bolji od drugog zato što si: Hrvat, Makedonac, Bugarin, Rumun, Mađar, Rus, Slovak, Crnogorac, Srbin, Musliman, Slovenac, Židov, Talijan, Albanac, Grk ili Turčin.
Stari ljudi su krišom govorili da je bolje bilo prije rata. Znao se red …govorili su. Znalo se tko pije a tko plaća. Srbi su bili vladajuća nacija a ostali nisu smjeli pisnuti. Uostalom svi su u staroj Jugoslaviji bili srpskog podrijetla pa je trebalo strogo s njima dok se ne dozovu pameti i ne priznaju plačući na koljenima da su Srbi. Otpor bratstvu-jedinstvu je bio jak. Za većinski narod bilo je slatko misliti da je dovoljno roditi se kao Srbin i sve imaš. Plemenit si, lijep, pametan i sposoban. Nisi trebao ići u školu i učiti, već se rodiš kao Srbin i sve znaš. Nije trebalo raditi; pa ima dosta onih koji treba da rade. Dovoljno je biti Srbin ili Srpkinja i pojaviti se.
Ostali niži narodi moraju da kliču, slušaju i izvršavaju ono što im se naredi. Mišljenje Srba o drugim narodima bilo je loše; svi su bili glupi, ružni, lijeni i nesposobni naročito se to odnosilo na narode u Jugoslaviji i susjedne narode. Svi Srbi su imali takvo mišljenje a izuzetaka skoro da i nije bilo. Iako su su svi Srbi bili zahvaćeni virusom nacionalizma ponašanje pojedinaca je bilo različito. Neki su bili oprezni a neki su otvoreno zastupali svoje mišljenje. U strahu su bili svi jer je za takozvane šovinističke ispade bila zapriječena trogodišnja kazna zatvora pa na više. Iz drugog svjetskog rata svi narodi su izašli kao krivci jedino su Srbi bili izuzetak. Oni su izašli kao pobjednici i pravednici.
Kod Srba je sve bilo pod moraš ali se to nije odnosilo na njih. Stari ljudi su krišom govorili da je bolje bilo prije rata. Krišom se govorilo zbog toga jer se znalo da je kod komunista tajna služba jaka, brojna i dobro organizirana. Nacionalizam je bio opijum kojim su se opijali svi Srbi. Slatko je to sve bilo za njih. Krešin otac bi ponekad govorio da je nacionalizam luksuz za mali narod.
Na taj način je navlačio još veću mržnju na sebe i obitelj. Jer to je bila uvreda za Srbe jer oni nisu nacionalisti a drugi narodi jesu. Oni su veliki narod koji zajedno s Rusima, Englezima i Francuzima kroji europsku sudbinu svima.
Tako je rastao Krešo, mali naivni dječak koji je vjerovao u ravnopravnost i bratstvo-jedinstvo. Vladalo je prohladno vrijeme. Majka je stalno govorila ocu da šuti. Zlato je šutiti a srebro je govoriti. Govorila je da su …Srbi opasni ljudi i da mogu baciti bombu kroz prozor pa šta ćeš onda? Onda su počinjale duge svađe. Majka je prebacivala ocu zašto ih je doveo ovdje gdje očigledno nisu dobrodošli. „ Pa diko, i sama znaš da nisam mogao odbiti jer bih izgubio posao! „ . Mogao si da si bio malo umiljatiji pa bi nas prebacili u Zagreb i tamo je trebalo ovakvih stručnjaka. Otac bi tvrdio da to nije moglo i svađe su se nastavljale.
Komunisti su se brzo obračunali s bogatašima ili kapitalistima, kako su zvanično nazivani. Sva imovina im je bila eksproprisana. To se zvalo eksproprijacija eksproprijatora. Govorilo se i pisalo da se nitko ne može obogatiti na pošten način već samo eksploatacijom drugih ljudi.
Obrazovaniji komunisti su tu eksploataciju nazivali prisvajanje viška vrijednosti. Eksploatacijom ljudi i prisvajanjen rezultata njihovog rada kapitalisti su došli do imovine koja po prirodnom pravu pripada svima. To je ta prva eksproprijacija imovine radnika i seljaka koji su kapitalisti napravili opljačkanim novcem.
Zato je bila potrebna eksproprijacija eksproprijatora a to je vraćanje imovine onima koji su je svojim radom i stvorili. Imovina je bila zajednička ili društvena kako se zvanično nazivala. U praksi je to bila jednakost u siromaštvu. Kako narod kaže, siromaštvo i kašalj se ne mogu sakriti. Vidljivo je to bilo i vladajućem sloju komunista ali i za to je nađen krivac. Prvo je to bio rat, pa Staljin a zatim …Amerika.
Nastavlja se …