IZ NAŠE ARHIVE/ Ovaj post objavljen je prvi puta na našim stranicama 3. svibnja 2011. Istina, našeg Čuke, junaka i autora Čukinih priča, nema više (sustigle i prestigle pseće godine i bolest) ali njegov gazda opet je na putu po Europi. Povod je to, podsjetiti se ovog vrlo uspjelog priloga.
SUSRETI
piše: Emil Cipar
S vremena na vrijeme obuzme me želja obići svoje najbliže. Udaljenosti su relativan pojam. Danas se češće komunicira, putuje se brže, pa ni udaljenosti nisu što su nekada bile.
Ipak …tisuću i pol koilometara nije mačji kašalj. Cilj je Njemačka, točnije Sjeverna Rajna Westfalija, još točnije Remscheid, grad u blizini „Pota“, u blizini Kölna, u blizini Düsseldorfa…
Putujemo automobilom, jer za Čuku i mene drugi oblici prevoza ne dolaze u obzir, a nije to tako ni loše, jer se …putujući autom …više doživi.
Na put vodim i glavnu urednicu Sonju. Nije ona s nama u autu, ali ona potpuno sama u vrijeme našeg odsustva puni stranicu novim sadržajem. Kada stignem i kada prilike to dopuštaju …zavirim na Hrvatski glas Berlin i …kako se svi skupa možemo uvjeriti …glavna urednica je u potpunosti na visini funkcije i čini to besprijekorno.
Ostaje nam samo …koliko to prilke dopuštaju …opustiti se i uživati u blagodatima koje pruža Europska unija.
Već prvi susret s Europom navodi na razmišljanje. Za prelaz preko Slovenije moram kupiti vinjetu. Mala država, a veliki nacionalni ponos. Svejedno im je što drugi misle o njihovoj omrznutoj vinjeti, oni ju uporno naplaćuju. Promet na graničnom prelazu je živahan, pa se i državna riznica veseli.
Susret sa Slovenijom traje kratko. U Austriji smo …još jednom divnom primjeru nacionalnog ponosa. Mali Austrijanci uporno prkose velikim zahtjevima još veće Europe i kazuju jasno svima što misle o unitarizmu. Agrarna politika je sačuvala vjekovne tradicije, uplela se vrlo uspješno i vispreno u ostale grane gospodarstva.
Dokaza za to na svakom koraku. Izdvajam jedan za ovaj susret. Milina je u razgovoru sa Austrijancima uvidjeti koliko je slab, naoko beskonačni jaki Brisel.
Austrijanci su uspjeli sačuvati svoje nacionalne vrijednosti i istaći ono što vjekovima čine …dokazati svoju posebnost i sačuvati svoju autohtonost.
U Donjoj Austriji u mjestu Utzenach odmaramo. Spavamo u Pansionu kod Marie, stare poznanice. Pansion su preuređene gospodarske zgrade nekadašnjeg poljoprivrednog imanja. Dovoljno posla, i dobar izvor zarade za Mariju, njenu kćer i njene roditelje. Zemlju su iznajmili susjedima, a od njih kupuju sve što je turistima potrebno.
Njive su relativno male i omeđene su drvoredima autohtonog voća. U ovom slučaju …krušaka među kojima stogodišnjaci nisu rijetki.
Svaki hrvatski poljoprivredni stručnjak odgovara od ovog načina voćarstva zbog nerentabilnosti. Marija i njeni roditelji mogu se ovakvim savjetima od srca nasmijati. Oni svoje jabuke i kruške prodaju unaprijed i dobiju za njih trostruko više nego bilo koji hrvatski voćar za bilo koju vrstu voća.
„Landschaftspflege“ neprevodiva riječ, jer u Hrvatskoj ne postoji nešto tako slično. Austrijanci misle da jedan krajolik treba izgledati lijepo i spremni su za to odvojiti veliku hrpu tuđega novca. Novac kojega Maria dobije za svoja stoljetna stabla dolazi iz EU fondova. Mariji je važno da se njen gost osjeća ugodno i da ona ima od čega živjeti.
Dakle …ako na bezbrojnim stablima na Marijinom imanju ne rodi niti jedna kruška, ili jabuka, Marijina zarada je osigurana.
Ove godine stabla su dobro ponijela i obećavaju dobru berbu. Još u cvatu Maria je prodala berbu, zadruzi voćara u susjednom selu. Oni posjeduju potrebnu mehanizaciju, koja će plodove pretvoriti u autohtoni „Obstler“. I njega će Maria nuditi i prodavati svojim gostima po cijenama o kojima hrvatski proizvođači spirituoza mogu samo sanjati.
Kako samo isprazno zvuče riječi naših političara, koji našim poloprivrednicima savjetuju ukrupnjavanje imanja, kada očigledni primjeri pokazuju suprotno.
Uz to …što je najvažnije …sačuvana je tradicija. Čak i austrijski jezik zaštićen je zakonom. Stvarno su mi dragi Austrijanci, sviđa mi se njihov nacionalni ponos …ali razlike između njemačkog i austrijskog teško primjećujem. A ima ih par. I tih par zaštićeno je zakonom. Jedinu razliku primjetih ujutro kod doručka. Uz kavu je Maria servirala Obers. U Njemačkoj se za tu tekućinu kaže Sahne.
I Austrijanci naplaćuju vinjetu i njima ne smeta što se to ne sviđa ostatku Europe, poglavito Nijemcima. Možda ju baš zbog toga i imaju.
I imaju jako puno nacionalnog ponosa, koji im donosi velike koristi …pomaže im da ostanu ono što su bili stoljećima.
Članstvom u EU mudri Austrijanci nisu izgubili niti djelić nacionalnog identiteta …naprotiv njega su danomice sve svjesniji. Paralele s Hrvatskom nude se same od sebe. Mi smo se u potpunosti podvrgli diktatu, nudimo više nego što traže od nas, a nacionalni identitet …bar što se službene politike tiče …postao nam je teret …njega se stidimo.
Možda bi se mogli ugledati u naše susjede.