Sven Adam Ewin
– Hoćeš se igrat skrivača sa mnom, tata?
Reci, tata, je l’ važi? – Kažem mu: – Važi!
– Ja ću se skriti iza kuhinjskih vrata.
Ja ću se skriti, tata, a ti me traži!
Prošla su mnoga ljeta. Odrasto ti si.
I moje srce puno je neke tuge.
Za davne dječje igre ti više nisi.
Tvoje su igre danas potpuno druge.
Život je život. Tebi je sada glavno,
Stjecati stvari od jutra pa do mraka.
A ja još uvijek tražim, ko nekad davno,
Tu, iza vrata, mojeg malog dječaka.
A vrata (ko da znaju), još uvijek kriju,
Tu našu igru. Tu davnu čaroliju.