Jelena Stanojčić
I kad mi je s vama lijepo
Kao da nekamo moram
Kao da nekamo žurim
Ne mogu to da objasnim
Kao da u isti čas trebam biti
I tamo negdje i ovdje
Pa mi se stalno čini
Kao da negdje kasnim.
I koliko god htjela
Taj nemir učiniti mirom
To moranje prizemljiti
Ostati u mjestu
Sazidati ga jasnim
Učini mi se
Kao da negdje nisam
Kao da negdje kasnim.
A onda zastanem
I tražim drugi način
Da sebi se primaknem
Pa se pitam
Što je to veće
Što traži izgovore
Da skratim razgovore
Anemičnu prazninu riječi
Ili kad brzo pravim jelo, pospremam stan…
Il’ radim nešto treće…
Al’ i bez objašnjenja slutim
To ljubav od stiha u meni drhti
K’o grlica guče
To ona k’o nezasito dijete
Stalno me za rukav vuče
I nosi poriv strasni
Kad od nje se udaljim da mi se čini
Kao da negdje nisam
Kao da negdje kasnim.
*Pjesma je dobila Pohvalu na ovogodišnjim, 40. književnim susretima Hrvatskog sabora kulture.