Od sunčanog obrta do Gutenbergove revolucije
Knjižnica i čitaonica „Edvin Bukulin“ u organizaciji Hrvatske kulturne zajednice / Ogranka Matice hrvatske u Wiesbadenu poziva na susret u povodu Ivandana, u četvrtak, 24. 06. 2021. godine, s početkom u 20:00 sati.
Susret se organizira kao video konferencija na portalu ZOOM: https://t1p.de/vziz
prilog: Ivica Košak
Zamisao da se Ivandan/Johannesfest u Mainzu iskoristi za promidžbu književnosti Hrvata na njemačkim prostorima, nastao je u jesen 2001. godine na susretu hrvatskih kulturnih udruga s Maticom hrvatskom u Wiesbadenu. Matica hrvatska je najavila proslavu 160 obljetnice rada i niz jubilarnih izdanja. Ukupno je bilo najavljeno 12 svezaka od kojih bi jedan bio posvećen glagoljici.
Grad Mainz važan je za hrvatske migrante u Njemačkoj i zbog partnerstva s gradom Zagrebom. U djelokrug prijateljskih odnosa ubraja se i suradnja Sveučilišta u Mainzu i Zagrebu. Pored toga, ne mali broj hrvatskih građana studira u Mainzu (drugo pokoljenje iseljenika).
Okvir za priredbu pružila je godišnja svečanost Ivanjskih krijesova / Johannisfest (od 21. do 24. lipnja 2002.) u Mainz-u. Ovaj tradicionalni pozdrav ljetu je prilika i za spomen na Johannesa Gutenberga u Mainzu.
Pored zabavnog programa i kulinarske ponude, brojnoj publici, na ulicama gradskog središta nude se antikvarne knjige i nova literarna izdanja. U Hrvatskoj katoličkoj misiji, u užem središtu grada, Društvo bivših studenta hrvatskih sveučilišta AMAC-D, u suradnji s lokalnim hrvatskim udrugama iz Mainza i Wiesbadena upriličilo je javnu tribinu o Hrvatskom znanstvenom i književnom stvaralaštvu. Tu su prijatelji hrvatske kulture imali priliku za susret s radovima iz hrvatske znanosti i književnosti, koja, ne samo na njemačkom govornom području, ima svoje zasluženo mjesto u svjetskoj književnosti.
Iz programa u povodu Ivandana, u četvrtak, 24. 06. 2021. godine
– Josip Kosor: Brand der Leidenschaften / Požar strasti. Drama Požar strasti, izvorno objavljena na njemačkome u Münchenu: Brand der Leidenschaften, 1911. godine. Požar strasti je tipična ekspresionistička drama s temom odnosa seljaka prema zemlji, u kojoj borba dobra i zla završava pobjedom zla.
Brand der Leidenschaften/ Požar strasti je prva i najznačajnija Kosorova drama, zapravo jedino od svih njegovih za života poznatih i objavljenih dramskih djela koje je odoljelo svim napadajima kritičara. Tom djelu ne može zanijekati ni ideološka izvornost ni samosvojnost. Kosor je vezanost i uz današnja razmišljanja te zbivanja i promatranja sudbine migranata iz ruralnih područja u industrijski svijet. Ne možemo ni na trenutak smetnuti s uma kako je Kosor, bez obzira na izrazite naknadne intelektualne ambicije i pretenzije, duboko u sebi seljak i da njegove vizure iskonski kreću od zemlje i primitivnih nagona, što je zapravo svjetonazorna osnova i sudbina velikoga dijela naših današnjih intelektualaca te kulturnih i društvenih značajnika. Kosorov lik, bivši đak Mirko iz »Požara strasti« decidirano odbija priliku da ostvari visoku intelektualnu karijeru, te nastavlja zemljoradničku sudbinu svojih predaka, videći u tomu mudro sklonište pred apsurdom. Takva je odluka danas nezamisliva, a ipak živi u bezbrojnim podsvijestima nacionalnog identiteta. Sve što se sada zbiva u našim prividno urbaniziranim životnim okolnostima zapravo su izdanci one davne više vjekovne borbe za prostor, kao potvrde identiteta, borbe koja je u Kosorovoj drami osnovni mitološki razlog i smisao egzistencije. Odatle, možda, kreću i sve navedene tvrdnje i pretpostavke autoritativnih promatrača i komentatora koji se slažu u tomu da je Kosorov Požar strasti djelo trajne vrijednosti.
– Đurđica Čilić: Fafarikul
Autorica sc. Đurđica Čilić, sveučilište u Zagrebu, predstaviti će svoj rad Fafarikul.
Fafarikul je zbirka stotinjak pripovijesti, anegdota i sjećanja, koje dijele spremnost pripovjednog subjekta da neuvijeno i bespoštedno govori o slabostima, prije svega vlastitima, ali i o strahovima, manjkovima, pogreškama i krivim skretanjima koje bi većina čitatelja mogla prepoznati kao svoje. Literarna je dimenzija zapisa katkad suzdržana u korist faktografskog pripovijedanja, a katkad je faktografija (imena, toponimi, datumi) upotrijebljena samo kao materijal za gradnju fikcije.
Fafarikul je vrsta brijesta koja, zanimljivo, u našim krajevima ima skoro pa bezbroj naziva. Poznat je po raskošnoj krošnji, moćnom korijenju, a ima i plod za kojeg neki niti ne znaju da je ukusan i jestiv. U našim krajevima vrlo često se ispod orijaškog fafarikula smjestila gostionica, konoba, kafana, oštarija.
I fafarikul Đurđice Čilić prepun je vrlo često duboko intimnih priča. U ovom krajnje poetičnom romanu, jer “Fafariku” jest roman u kojemu je opisana je čitava jedna epoha. Epoha koja je prelomila dva čudovišno čudna stoljeća. Za Đurđicu Čilić ta se epoha svedena na jednu ljudsku sudbinu rasplamsala još u viteškom pitomom i maglovitom kraju, u vrijeme kada je većina ljudi živjela u nekoj gotovo pa socijalnoj hibernaciji. Likovi i njihove dileme koje progone sve one generacije rođene šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća na prostoru koji je u to doba odisao nekom upravo pa franjevačkom jednostavnošću i izvornošću.
Veliki dio knjige autorica. Profesorica polonistike na Sveučilištu u Zagrebu, posvećuje ljubavi prema Poljskoj i poljskoj kulturi, iako ni ta ljubav nema zavezane oči i nije bezuvjetna, ali će ovoj knjizi zasigurno otvoriti i vrata poljskog prijevoda.
Roman predstavlja memoriju vremena koje, čini se, još nije prošlo i još ubire svoje usputne, a vrlo često i nenamjerne žrtve raspršene po cijeloj zemaljskoj kugli. Lik pripovjedačice iz ovog moćnog romana jedan je od najživotnijih i najbolje opisanih u novijoj hrvatskoj književnosti.
– Tomislav Bogdan: Prva Svitlos, MH Zagreb 2017.
Podnaslov djela je : Studije o hrvatskoj renesansnoj književnosti. Knjiga Prva svitlos obuhvaća jedanaest studija, povijesno-poetičkih rekonstrukcija djela dubrovačke i dalmatinske renesansne književnosti. Književni rad upotpunjen je Predgovorom te Bibliografskom bilješkom, Kazalom imena i Bilješkom o autoru. Prva se studija izdvaja od ostalih time što se bavi nekim načelnim pitanjima književnopovijesne metodologije; ostale su posvećene autorima i djelima iz renesansnoga razdoblja hrvatske književnosti. Imena koja čine okosnicu pojedinih radova jesu Šišmundo Menčetić, Džore Držić, Jeronim Vidulić, Hanibal Lucić, Nikola Nalješković, Marin Držić, Dinko Ranjina i Juraj Baraković.
Polemički se odnoseći prema dijelu dosadašnjih književnopovijesnih analiza, autor se kritički osvrće na neutemeljeno povezivanje hrvatske renesansne književnosti i izvan književne zbilje te argumentirano rehabilitira spoznaju da tekstovi o kojima je riječ nastaju u okviru intenzivna dijaloga među književnim praksama.
– Angela Ilić: Bekenntnis und Diaspora. Publikacije Instituta za njemačku kulturu i povijest jugoistočne Europe na Sveučilištu Ludwig Maximilians u Münchenu govori o odnosu i mreži u protestantizmu od 16. do 20. stoljeća između Njemačke, Srednje i Jugoistočne Europe.
Reformacija njemačkog govornog područja – a kasnije i protestantizam u zemljama njemačkog govornog područja – ostavili su dalekosežne i raznolike tragove u zemljama Srednje i Jugoistočne Europe. Osobni i institucionalni odnosi i nastale prekogranične mreže od razdoblja reformacije do 20. stoljeća fokus su ovog rada. Višestrani protestantizam srednje i jugoistočne Europe, koji većinom postoji u situaciji dijaspore, raspravlja se i odražava na dinamiku suživota u različitim mikroregijama. Prilozi se usredotočuju na regije i teme koje do sada nisu istražene, a cilj im je izvršiti popis postojećih studija i teorija, kao i identificirati područja istraživanja koja tek trebaju biti otkrivena.
–Alida Bremer: Träume und Kulissen. Roman o gradu na Jadranu kao kulisi i za male i za velike tragedije i doba snova, s kojim jedni posluju, drugi snimaju, ali s vrlo malo sreće.
Autorica Bremer predstavila je Split, svoj rodni grad prema medijskom sjećanju. Arhivskoj građi iz 30-tih godina 20-tog stoljeća. Split je u to doba mali lučki grad na Jadranu koji je te 1936. godine poslužio kao kulisa malih i velikih tragedija i doba snova s kojima neki posluju, drugi snimaju sluteći tragediju koja .će uslijediti. Split, biser Jadrana živi i odiše neozbiljnom lakoćom. Među turistima europskog Hautevoleeja, međutim, miješaju se izbjeglice, Židovi u bijegu, komunisti i drugi protivnici nacističkog režima, a s njima krijumčari i špijuni iz cijelog svijeta. Njemački filmski timovi koji su tu u funkciji ministarstva za propagandu izazivaju sumnju, čak i ako su mještani ponosni što se njihov grad smatra popularnom lokacijom za snimanje međunarodne filmske umjetnosti. Plaže, kafići i barovi su puni, u luci se nalaze putnički parobrodi, vojni brodovi uz ribarske lađe – a jednog jutra i leš. Priča Alde Bremer je kriminalni roman. Malo je tragova i oni vode u svim smjerovima. Inspektor Mario Bulat počinje istraživati, ali zapravo se čini da svatko zna više od njega. Istraga neće uroditi plodom.
Snovi i kulise sjajan je kaleidoskop mediteranskog života u pregrijanoj epohi, društveni roman bogat tonovima i bojama o svijetu na prekretnici, kojem, unatoč svim obećanjima napretka, prijeti katastrofa.
– August Cesarac: Izabrana djela. Povodom 80-te godišnjice smrt.
Poslije trideset godina rada, što ujedno znači i iskustva i (nove) tradicije, trebala bi literarna tribinu i bez povoda jedne zapažene manifestacije biti nešto posve po sebi razumljivo s niskom potrebom bilo kome i bilo što objašnjavati: – Zašto i kako? Pa ipak, otvaraju se nova poglavlja i pitanja u vezi našeg javnog nastupa. Jer, tko je ta mala zavičajna organizacija u Wiesbadenu pa da preuzima na sebe organizaciju skupa za koju inače ni instance, niti institucije ne nalaze vremena, a da o sredstvima i ne govorimo. Zato ponavljamo staro, ali nažalost još uvijek aktualno pitanje koje je August Cesarec postavio prije gotovo jednog stoljeća: – Ima li u toj zemlji, u kojoj se od nekog vremena prokleto čini da se sve naprednije i bolje u njoj nalazi u likvidaciji, ima li u njoj, ima li u radništvu i seljaštvu i u ovome priklonjenoj inteligenciji energija koje će se skupiti da počnu to veliko djelo rehabilitacije, progresivne revizije svega i konačne renesanse?
Hrvatska kulturna zajednica / Ogranak Matice hrvatske u Wiesbadenu posvećuje javnu tribinu, u četvrtak, 24. lipnja 2021. god., hrvatskoj knjizi i autorima. Poglavito onima, čiji radovi nastaju u našoj sredini – u redovima hrvatskih iseljenika ili migranata.
