tekst i foto: Djoko Erić
Domovino, ti si kao zdravlje, citira moj uvaženi fb prijatelj Ivana Cankara.
Jeste, odnosno može biti. Kad su legendarnog njemačkog književnog kritičara Ranickog (koga su zvali Literaturpapst – papa literature), Jevreja koji je preživio holokaust, pitali, koja je njegova domovina, rekao je: “Moja domovina je njemačka literatura”.
Da, i to može biti domovina. I svašta nešto drugo. Tamo gdje vam je blago, tamo će vam biti i srce, kaže Biblija.
Dakle nije domovina nužno geografski pojam, a pogotovo ne mora biti određena država. Jer države mogu biti svakakve. Sretni stanovnici pametnih i dobrih država!
Nitko kao Nijemci nije bolno spoznao, kako domovina može da se razboli. I da u teškoj groznici truje sve oko sebe i samu sebe na kraju. I kako je teško da ozdravi. Ali njihova domovina je ozdravila. Nije to bilo lako niti odjedanput. Kao i svako zdravlje i to se velikim svakodnevnim trudom svih onih koji je vole stiče.
Koji su znaci da je domovina ozdravila?
Onda kad hoće i može da štiti svoju slabiju djecu.
Onda kad se i drugi i drugačiji u njoj osjećaju dobro.
Onda kad dozvoli i onima s kojima se ne slaže, koji su u manjini, da izreknu svoje mišljenje, sve dokle ono nije destruktivno.
Kad je u stanju da kritički sagleda svoje greške, iz prošlosti i sadašnjosti.
Kad na temeljima prava pruža jednake šanse za sve.
Kad na temeljima prava pruža maksimalnu moguću slobodu svojim žiteljima, grupama a prije svega pojedincima.
Moja domovina nije prevashodno u tim okvirima, jer mi srce slobodarsko teško pristaje na ograde.
Ali tek takvoj domovini i ja kličem, domovino ti si kao zdravlje!
