AKO ZANOĆIM UZ MORE

Anđelka Korčulanić

Pronašla sam zalaz sunca.
Lutala sam dugo i ne čudi se
ako zanoćim uz more.

More ima ljudsko srce
i kućice  u tajnim vrtovima
i glas tišine u pjesmi sviline –
sedef za petrova uha,
fratre  i ovčice  na zelenim livadama.

Ako zanoćim uz more,
na vretenca namotat ću misli,
skriti se pred drhtuljom
i morskom mjesečinom,
snom prionuti
uz crne grozdove dagnji.

K’o zrnce pijeska samo još jedna sitnica:
ne budi me ako zanoćim uz more,
sanjat ću biser
i biti kamenica.

————————–

iz zbirke STOPE U PIJESKU VREMENA

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments