TAMA I SVJETLOST

Sven Adam Ewin

Tama u sebi grozne nakaze skriva.
Bolesne. Ružne. Opake. Zlobne. Kljaste.
Sve što u svjetlu tone, u tami pliva.
Nesreća cvjeta u tami. I zlo raste.

.
No ja sam svjetlost. I tama već se znoji.
I ja ću tamu svući. Da bude gola.
Ona se zrake svjetlosti panično boji.
Svjetlost uvijek presiječe tamu na pola.

I pola bude Nebo, pola Infernum.
I podijele se. I dalje budu sami.
I što je Svjetlo – to svijetli in aeternum,
A tamno što je – pripadne vječnoj Tami.

Poštujem tamu. Tko ono reče o tom:
„Prvo je bila Tama… A Svjetlo potom!“

5 1 vote
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
1 Comment
Newest
Oldest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
branislav
branislav
15 days ago

Maestralni stihovi. O esenciji naseg zivljenja govore na nacin da suprotnost svega u jedinstvu posmatra. Moje cestitke i divljenje za poklonjene nam retke.