Sven Adam Ewin
Dajem vam Dušu, al ne dam Kuću Duše.
Ja Kuću čuvam od nezvanoga gosta.
A ludu Dušu, kad hladan vjetar puše,
Puštam u Kuću. Preko brezovog mosta.
.
I Duša bude sa mnom, za dana dugih.
Liječim je mirom. Čajeve kuham gorke.
Jer Duša bude sva ranjena od drugih.
Jer vani nisu anđeli, nego orke.
Kad se zaliječi i posve oporavi,
Sva od melema, utjehe i mekoće,
U njoj se poriv, da tješi druge, javi.
Ne idi, kažem. Al ona hoće, pa hoće!
Pa zbogom, Dušo! Kad budeš rana puna,
Ti svrati Kući. Vrata su bez kračuna.
foto: Nataša Pecić