piše: Dragica Trumbetaš
foto: Sonja Breljak
Situacija s cijepljenjem se dodatno zakomplicirala, znanstvenici koji su u proteklom razdoblju žestoko zagovarali cijepljenje dobili su konkurenciju.
Dr. Lauc sinoć drugi pristup, a niti informacije s terena ne ohrabruju.
Dr Beroš priznao je da u njegovom ministarstvu jako maleni postotak cijepljenih.
U tom kontekstu sramotne su njegove prozivke i aluzije za krivicu,
za nešto što se pretpostavlja da će se dogoditi.
Procurili i podatci o preminulima iz bolnice Dubrave, uz podatke i jako šturo objašnjenje o uzrocima.
Kaos, nepovjerenje, kontradiktorne izjave, unose dodatnu nesigurnost među ionako nesigurne.
Zaboravlja se socijalni aspekt krize.
Među necijepljenima ima jako veliki broj ljudi koji žive u siromaštvu koje je već donijelo velika životna ograničenja.
Pozivi na cijepljenje da bi se vratili starom životu na te ljude ne djeluje.
Upravo taj život svakodnevno nameće pitanje što će biti sutra, svakodnevni strah od života, jači je od straha od bolesti.
Njih se ne može privući pričama o putovanjima i zabrani posjeta šoping centrima.
Već odavno niti putuju, niti kupuju, osim najnužnijih potrepština.
Zaboravljeni su u vrijeme kada krize nije bilo, a sada se bez njihove pomoći država ne može izvući iz krize, iako u stvari nisu i neće nikada biti neko žarište zbog malo ostvarenih kontakata.
Otpisani su iz društva i sada su potrebni samo kao statistički podatak koji bi državi služio kao referenca o uspješnom procijepljivanju iako prema njima i dalje ista percepcija da su nebitni i samo teret za proračun.
Da su oni stvarna briga ponašanje prema njima potpuno bi se promijenilo, ne bi imali četvrtinu stanovništva koja živi ispod granice siromaštva koju je iscrtala država.
Koliku će mirovinu imati radnice Orljave, kakvom životu one da se raduju. Zatezne kamate i ukidanje dopuštenog prekoračenja na bankovnom računu progutat će sve zaostale plaće i otjerat će ih kamataru na posudbu novca za goli život.
Jučer gledamo demonstraciju lažnog sjaja budućeg uspjeha tvornice automobila Rimac. Život koji se živi danas daleko je od sjaja i uvjeta za kako tako normalni život.
Stradalnici u limenim kontejnerima bez struje, čekaju kišu da ih spasi paklene vrućine.
Da je Ursula kojim slučajem vidjela u kakvim uvjetima žive ti ljudi ne bi bila tako oduševljena proizvodnjom automobila koji mogu razviti brzinu do 400 km/h.
Svijest ljudi o štetnosti ekstrema potpuno je zakržljala a u Hrvatskoj, još je i politička orijentacija.
Menadžeri s plaćom od 100 000 kuna i radnici s 4000 čine cjelinu koja ima neprirodne ekstreme.
Nema šume u kojoj je jedno drvo 25 puta više od ostalog drveća, ako se izdvoji rastom, prvo je na udaru groma.
Zbog toga drveta izgori čitava šuma.
Svi naši znanstvenici morali bi učiti najprije od prirode, ekonomisti i statističari mogu im odmah dati podatke da izuzeci potvrđuju pravilo.
Sve siromašne zemlje muku muče s procijepljenošću.
Svaki dan treba u svojim premišljanjima učiti iz primjera iz prirode,
Isključiti 25% ljudi iz života jedne države i onda tražiti od njih da osigura povoljan statistički rezultat suludo je i nestvarno.
Priroda čini sve da šuma ravnomjerno raste, takva šuma daje kisika svim ljudima.
Nema ni lava koji za jedan ručak pojede četiri žirafe.
Pametni Vladar brine da mu građani imaju kruha da bi mogli raditi.
Sve je prosto i jednostavno, bez obzira na tehnologiju i medicinska saznanja.
Prirodna ravnoteža postići će se povratkom nasilno otpisanih u normalni život.