KRATKA PISMA IZ DOMOVINE
piše: Marija Matijašević
Stružec/Jutro je. Sjedim na terasi, doručkujem i pijem kavu. Prolazi lijepa cura pokraj moje kuće. Pitam ju, kako je …a ona samo kimne. Žalosna je. Njena kuća i štala izgorjele nedugo. Sad su svi …mama, tata i njih troje djece, kod slijepog ujaka. Pa im tijesno. Priča mi …a ja nisam bila na Uskrs u župnoj crkvi na misi nego u biskupiji u Sisku …da se na sve tri mise skupljalo novaca za njih. I da se …Bogu hvala …dosta i skupilo. Kaže …kupili su im kuću u Strušcu, pokraj rijeke …nedaleko mene. Trošna je ali bit će njihova. I kako to izgovori …nastade smiješak na sramežljivom licu ove curice. Baš sam ponosna na moje selo, župnika i Župu. I kaže mi još …Hvala vam, vi ste nam prvi pomogli. Eto …tko sretniji od mene!