KRATKA PISMA IZ DOMOVINE
piše: Marija Matijašević
Stružec/ Svaki tjedan je križni put u crkvi svete Katarine u Strušcu. Pođem i ja. Prvi puta u mojoj crkvi, jer sve ove godine, u to vrijeme nisam bila u selu. No, ovdje je puno drugačije nego u Berlinu. Ljudi izvadiše neke crvene male molitvenike.
Svećenik nije stigao doći. Netko će ga zamjeniti za misu poslije križnog puta. Do tada vjernici sami.
Jedna žena počne moliti, druga do nje čitati iz one knjižice, treći odgovaraju. Sami vode križni put. Niti imam knjižicu, niti znam što odgovaraju, niti što mole.
Nakon svega, pitam kumu: -Otkuda vam te knjižice?
Kaže: –Naštampao prošli župnik, ali više nema. Na, eto ti moja!
Hvala joj!
Na probi KUD-a, pričam o tome. -Eto …veli mi jedna članica …sad imaš knjižicu i sada ćeš ti prije križnog puta rasporediti tko će čitati koju postaju.
I jučer to funkcioniralo. Super! I to bez svećenika. Sve sami.
Eto, hvala ti dragi Bože, da sam jednom i ja čitala na križnom putu. Ne sjećam se da sam ikada to radila u Berlinu.
Drugi ljudi …drugi običaji!
Subscribe
0 Comments