tekst i foto: Milan Rajšić
Prekrasna zlatna žitna polja. Kilometrima, stotinama kilometara.
Od kako sam na 64. paraleli napustio prostor Laponije u kojemu nema nikakove poljoprivredne kulture, smjenjuju se zob, ječam, raž, žito. Kukuruza još nisam vidio.
Vrijeme je berbe jagoda, koje su ovdje (u Finskoj, op.u.) kao i u Švedskoj, fantastične kvalitete. Uz cestu se prodaje i mladi grašak i domaći krumpir. U šumama tepisi borovnica a za razliku od susjeda, ovdje nema stabala trešanja.
U međuvremenu sam se prisjetio odličnih filmova režisera Aki Kaurismaki. “Čovjek bez prošlosti” je jedan od njih. Obavezno pogledati.
Za ljubitelje violinske glazbe, odličan izbor je Sibelius.
Finsku književnost ništa nisam pročitao. Davno sam započeo čitati Kalevalu, nacionalni ep, pa nakon druge stranice odustao, a nikada se nisam sjetio potražiti nešto od Frans Sillanpaa, jednoga od pet šest finskih Nobelovaca.
U Suomi, tako Finci zovu svoju državu, jednako kao i u Švedskoj, fantastična je mješavima saintsimonovske Utopije i fritzlangovskog Metropolisa.
S jedne strane idila, neograničena sloboda svakog pojedinca da radi kako i što želi, podrazumijeva se u okviru pozitivnih zakona, a s druge strane, bezbrojni veliki koncerni svih vrsta i podvrsta ljudskog stvaranja i djelovanja.
Ovdje na sjeveru, jedno ne isključuje drugo i čovjek, kakav god bio i koliko god mali bio, nalazi se u prvom planu.
Prije spavanja, još jedan recept za sutrašnji ručak.
Uudet perunat, sillikaviaari ja munakoisosilli.
Potrebno 1kg. varhaisperunoita, 2 l. vetta, matjesillifileeta, kananmunaa, varhaissipulia…
Dobar tek! 🙂
