piše: Milan Rajšić
Krajem XVI. vijeka, točnije, 1597. godine, u svojim Etičkim i političkim esejima (u ogledu O hrabrosti), poznati engleski filozof Fransis Bejkon (1561–1626) pripisao je osnivaču islamske religije, Muhamedu, ovu duhovitu zgodu:
Idući po narodu i propovijedajući novu vjeru, Muhamed je, da bi pokazao svoju proročku moć, u jednoj prilici izjavio kako može pokrenuti brijeg i natjerati ga da dođe do njega. Ali kada je, na navaljivanje vjernika, to i pokušao da učini, nije uspeo. Ipak se nije zbunio. Mirno je rekao: „Pa što?! Ako brijeg neće Muhamedu, hoće Muhamed brijegu!”
Pa što? Ako sin neće i ne može do mene, hoću i mogu ja do njega! Mala torba, mali ruksak, par poklončića, povoljna karta njemačkih željeznica, osam sati udobne i ugodne vožnje, obavezno zakašnjenje. Red drijemanja, malo blejanja u sivilo njemačke jeseni, pola litre kave, nekoliko ukusnih sendviča, naslovna stranica FAZ, presjedanje…
Berlin me dočekao veseo i razigran u prvi sumrak. Žuta ulična svjetla čine grad još mekšim, ugodnijim i poželjnijim. Još toplije je u društvu onih zbog kojih je Muhamed potegao put.
Već je proteklo dvije – tri godine kako nisam bio u Istanbulu i Turskoj. Čudna su vremena. Posjet Berlinu je i prilika otići do Istanbula i među Turke.
“Vašar je bio; a na vašaru…
…sablje, pištolji, arapski at,
tuniske kape, srebro i zlato,
mletačka svila, ženevski sat…”
Tako piše davne 1879. godine, Đuro Jakšić, a tako ja, Muhamed, doživim jučer berlinski kvart Kreuzberg i tjednu tržnicu na Maybacher obali.
Ne baš s tim asortimanom roba, ali razigrano, mirisno, svježe, šareno, ukusno, veselo, glasno…
Brda voća i povrća po najnižim cijenama koje se ne mogu naći ni u kojem trgovačkom lancu u Evropi. Masline zelene, crne, prošlogodišnje, ovogodišnje, usoljene, ukiseljene, s košticom, bez koštice.
Kruhova vrsta pedesetak, a među njima dominira onaj pod imenom Ramadanski.
Pravi pravcati mesari s velikim satarama i noževima. Janjetine, ovčetine, govedine, ovčijih glava i iznutrica, telećih koljenica. Nema svinjetine. Nađe se na sajmu i svega iz mora (dominira srdela po 1.50 euro).
Kad se čovjek umori od hodanja i razgledanja, skrene na čaj ili kavu u neku od čajdžinica, koje kao da su donesene ovoga momenta iz Turske. Pušenje dozvoljeno.
Na ulici desetci malih restorančića: turskih, arapskih, afričkih, ruskih, njemačkih… Svega ima.
Nema bureka. Nema ni ćevapčića. Nema kuhane rakije…
Na Kreuzbergu živi stotinu i šezdeset tisuća ljudi, od kojih je jedna trećina migranata, prvenstveno turskoga porijekla. Ugodno je i posebno ovdje i navečer, kada se prostor pretvori u partijanje do kasno u noć ili rano u jutro.
Posebno je i neugodno na Kreuzbergu, za vrijeme, već tradicionalnih Prvomajskih nereda. Skoro tridesetpet godina, na vrelom berlinskom asfaltu, sukobljavaju se lijevi berlinski anarhisti i berlinska policija…