piše: Milan Rajšić
I taman se odlučim da neću sudjelovati u “društvenom životu” oko sebe, neću pratiti vijesti i lažne vijesti, neću gledati slike i lažne slike, te da nemam više što reći o ovome i onome, kao najveći idiot s IQ kao što je temperatura toplog radijatora u ljetno doba, počnem o svemu i svačemu razmišljati.
– Kako je moguće, da Demokracija u koju se zaklinjemo, unaprijed isključuje one s kojima ne želimo surađivati, nazivajući ih konzervativnima, lijevima, nacistima, opasnima, a da im nismo nikada ni pružili priliku da pokažu kakvi su, zaboravljajući i Voltera i njegovu frazu: “…ne slažem se s tobom i ne dijelim tvoje mišljenje, ali ću se svim silama boriti, da ga možeš izreći…”?
– Kako je moguće da njemačko ministarstvo vanjskih poslova i Annalena Baerbock, u cilju šparanja, zatvara devet!!!!, Goethe instituta, širom Europe?
– Kako je moguće da Europa da neograničenu licencu za ubijanje širom Gaze, a da niti jednom, nije osudila ingenioznu Veliku Britaniju i ondašnju Demokraciju, koja prije 75 godina smisli suludu ideju kako da protjera 20 milijuna Palestinaca iz svojih kuća i iz svoje zemlje, tisuće i tisuće pobije u pet ratova vođenih u 75 godina, i još se čudi, kako to može Palestinac, biti tako okrutan, brutalan , krvav i nemilosrdan, kao što je bio prošle subote?
– Kako je moguće, da nitko od političara ili tajne službe Mosad (za koju sam ja osobno mislio da nije s ove planete i da je bolja (gora od zloglasne jugoslavenske OZNA, koja nikoga ne pozna, a sve dozna) nije kriv, a dobro je znao s kakvim susjedima živi, koji nikada nisu krili svoje bolesne ideje o bacanju izraelskog naroda u Mediteransko more.
Umjesto ukazivanja u direktne krivce, upire se prstom u skupinu ljudi koji žive 75 godina u bijesu i mržnji?
– kako je moguće, da Demokrata iz bogatog svijeta, odbroji 350 euro za napumpavanje usana, 450 za korekturu nosa i samo 150 za brisanje bora na licu, kako lijepi pametni demokratski čovjek, može godišnje dati 26 milijardi eura za mršavljenje Novo Nordisk metodom, znajući istovremeno, da je jedna od posljedica, pomisao na suicid i pokušaj istoga.
Da je netko od tih lijepih ispeglanih i zategnutih pomislio na sirotinju širom svijeta, pa i u Gaza pojasu, vjerujem koliko i u to da će noćas u moju sobu sletjeti vanzemaljci?
– Kako je moguće, da izvjesna Anna Gutu i Gina Marie Rzucidlo, odluče prije šest mjeseci!!!, da se popnu na 14 osamtisućnjaka na svijetu iako se nikada nisu bavile alpinizmom, pa se u šest mjeseci popnu na 13, a na Shishapangmi završe pod lavinom?
-kako je moguće da već dva tjedna nema Nagornog Karabaha?
Pojela maca.
– Kako je moguce, da u potresom pogođene prostore Maroka, a sada Afganistana, ne stigne baš nikakva pomoć, kao da to nisu ljudi, a i životinjama bi se pomoglo?
-Kako je moguće, da svi znaju kako bi se nastavio i dobio svaki i bilo koji rat, a baš nitko na svijetu ne zna i ne želi znati, kako se zaustavlja i najmanji obiteljski rat?
Mislim da je čovjeku oboljelom od raka, bolje i pametnije, popiti politre lose ljute rakije, zapaliti dva paketa losih cigareta, nego pogledati ili pročitati neku lošu sliku ili lošu vijest.
Raspoloženje se popravi, a kraj je ionako isti.
Amen!