piše: Žarko Delač
Vrlo često u nevezanim razgovorima možemo čuti kako je nekada u bivšoj državi bilo bolje nego sada. Dapače, i pojedine političke opcije veličaju sustav u kojem smo do prije 30 godina živjeli i pri tome nažalost zaboravljaju kako smo ga se teškom mukom i uz ogromne žrtve riješili.
Usporedbe i zazivanje prošlosti potpuno su promašene ili bolje rečeno, povratak je neostvariv tako da su takvi i slični projekti nerealni i iluzorni, a samim time je i neshvatljivo zbog čega se uopće pojavljuju u javnom prostoru.
No, kako nikada nije dobro sve stvari uopćavati zasigurno ima dobrih primjera koji dokazuju da je ipak nekada nešto bilo bolje. U tom kontekstu može se navesti funkcioniranje civilne zaštite i starijima dobro poznate vježbe pod nazivom “Ništa nas ne smije iznenaditi”, borba protiv korupcije pod nazivom “Umap kuću, vrati državni stan” ili natjecanje učenika osnovnih škola pod nazivom “Medalja za uspjeh”.
I to bi bilo uglavnom sve što bi bilo vrijedno istaknuti, a da ne zadiremo u privatnost i individualno ponašanje pojedinaca poput recimo, odnosa prema policiji ili prirodi. Tako su u donedavnoj državi policajci bili strah i trepet dok su danas postali lopte za napucavanje. Pri tome mislim na učestale slučajeve fizičkih nasrtaja na predstavnike zakona kao i obratno, brojne parnice kojima đavolji odvjetnici štite integritet lopova, kriminalaca ili tajkuna. U tome im pomažu i udruge čiji je cilj zaštita svega i svačega pa tako idu iz krajnosti u krajnost i umjesto da osude kriminalce, omalovažavaju predstavnike snaga reda.
Naravno, u svakom žitu ima kukolja pa se tako i u policiji, a u posljednje vrijeme i u vojsci se događaju neprimjerene situacije i ekscesi. Ipak, riječ je o pojedinačnim slučajevima koje niti u kom slučaju ne smijemo generalizirati.
S druge strane, ne možemo na taj način izvesti zaključak za učestala i brojna ugrožavanja prirodnih resursa, odlaganja otpada u prirodi do neadekvatnog zbrinjavanja opasnog otpada na uštrb zdravlja građana. I to uglavnom s ciljem kako bi se stekla pojedinačna materijalna korist koja je postala glavni pokretač, glavna snaga i nit vodilja u društvu. Moć novca i materijalno bogatstvo postavljeni su na pijedestal ljudske sposobnosti i prijeti nam da zatre sve druge vrline i sposobnosti poput umjetnosti, sporta, kulture, etike i morala.
Zbog toga ne smijemo gledati na događanja oko sebe u kontekstu za sve je država ili netko drugi kriv, već moramo poći od sebe, svojih postupaka i ponašanja. Navijajući za Dinamo ne smijemo mrziti Hajdukovce, ne želeći promovirati homoseksualce ne smijemo ih proganjati, omogućavajući totalnu slobodu i demokraciju moramo imati na umu da je to velika opasnost da prijeđe u anarhiju.
Sve, od hrane i pića, sportskih ili fizičkih aktivnosti treba biti umjereno, primjereno godinama i zdravstvenom stanju. To je formula životnog uspjeha, a ne stanje na tekućem ili žiro računu. Tko to što prije shvati oplemenit će vlastiti životni put na zemlji i pridonijeti boljitku svoje okoline i društva u cjelini. I to bez obzira u kojem sustavu živimo.