Marica Žanetić Malenica
pohvalila se moja majka svojim djetetom
jedne otočne noći u proljeće
glasnim krikom porođajne boli
ne znajuć’ da će joj kćeri sve počinjati s ljetom –
.
prvi nevješti koraci i izgovorene riječi
kao i prvi zagrljaj mora što život će označit’
ženi isklesanoj od grumena soli
drhtavi dodiri tijela tamo gdje se ne sm’je
na plesu u sandalama visokih peta
kao i poljupci prve ljubavi što učila je
neuku ženu u meni kako se muškarca voli
imaju i danas medni okus davnih ljeta
pa sada
kad tek sam zlatne jeseni vladarica
i vješta tkalja sagova od mrtva lišća
prizivam sva ta ljeta sjetna lica
jer u njima je sve počinjalo
jer u njima najviše bila sam svoja
mokra od mora il’ suza
ljubavi il’ znoja