Marica Žanetić Malenica
Šapnula mi je noćas u snu muza
da mogu bit’ koralj il’ plankton što plovi
bodljikavi ježinac il’ opaka meduza
hobotnica što pipcima plijen vješto lovi.
Mogla bih, reče mi, bit’ i neka od riba
dubine modre vješto svladavati
i dok uzbibano more nježno me ziba
u kolijevci od trave mirno spavati.
Želja mi je, rekoh muzi, u vječna vremena
u halji koju tka bijela morska pjena
živjeti u moru i kao riba i kao žena
biti bajkovita, biti – zanosna sirena.