Marica Žanetić Malenica
Skinula sam zidni kalendar s ikebanom
i onaj manji što gledao me je s komode.
Ne želim listati mjesece nit’ križati crne
i crvene dane. Meni se svi na isto svode.
.
Ne nosim više sat na ruci da ure mi broji,
niti mi visi ko privjesak na lancu oko vrata.
Trudim se ne čuti glasanje crkvenih zvona,
nit’ pogled dižem put kazaljki sunčana sata.
Igram se vremenom, prolaznosti svjesna
ne robujem mu, kao da za njega ne marim.
Al’ bat teških koraka sve jasnije mu čujem
dok klizi mi iz ruku, a ja naočigled starim.
Sve činim da zavaram i život, i vrijeme
koje će jednom, znam, zaskočiti i mene.
Na kalendaru crnim zaokružit će taj dan, i
otpuhnut me nježno ko mjehur od pjene.
Zbornik „Senje i meteori 2022“ (XXX. recital suvremenog hrvatskog pjesništva)
foto: Sonja Breljak