Miljenka Koštro
Brzom cestom protutnja mladost
I nisi se ni okrenuo
Jesen života sve bliže
Zavlači ti se u utrobu i kosti
Kao lopov koji
Naglavačke prevrće stvari za sobom
Leđa ti savija
Trnci su ti podstanari u rukama
Grčevi u mišićima kradu miran san
Pogled sit zalazaka sunca
A gladan mekih jutarnjih izlazaka
Smetnje u tijelu postaju gosti
Koji se bez dopuštenja časte
Osjećaš kako te štipaju, a šutiš
Kad u proljeće pogledaš
Trešnju u cvatu
U tebi bljesne snaga sreće
Sjetiš se ljepote mladosti
Umotavaš se snovima nade
Govoreći kako je život lijep
Priznaju ti kako te krasi mudrost
Ali ne slute da su ti
Noći pruge duge
I da ti prsti zebu
A umor krči brazde kroz
Tvoje potrošene kosti
Onda na zdencu života umiješ lice
Srce zatreperi kad
Dijete svoga djeteta
Primiš u krilo
Skriješ se u slatke snove
Koji te kao bijela lađa
Ponesu u neka nova svitanja
Ne tražeći objašnjenje za
Sve života križeve