piše: Žarko Delač
Panika i zastrašivanje oduvijek su bili prisutni u ljudskoj zajednici, pa tako i danas. Samo s jednom razlikom, što se često manje bojimo jer smo postali okorjela srca i smanjenje empatije prema nedaćama koje nas okružuju.
Razlog nije evolucija i promjena u našem mozgu već svakodnevno bombardiranje lošim vijestima na koje smo se jednostavno priviknuli ili oguglali.
Tome pridonose i naše ljudske gluposti pa je zanimljivo u tom kontekstu istaknuti primjer kako pojedini učenici nižih razreda osnovne škole prate morbidnu seriju pod nazivom Igra lignje. Za one koji ne znaju, eklatantni je to primjer nasilja i nemoralnosti te se stoga ne preporučuje za gledanje mlađima od 16 godina. No, što reći kada prvašići, a poznato je kako djeca ne znaju lagati, kažu kako seriju gledaju zajedno s roditeljima!
U takvoj situaciji ne uzimamo za ozbiljno kada se nekoga optuži za krađu manju od milijun kuna, ubojstvo manje od petero ljudi ili zagađenje okoline samo s jednom bačvom toksičnog otpada.
S druge strane zveckanje oružjem, najava vojnih vježbi, nedostatak energenata ili prazne police u trgovinama Velike Britanije nisu razlog za zabrinutost sve dok se to događa koliko toliko daleko od nas.
No, glasine kako bi tijekom zimskih mjeseci moglo nedostajati električne energije i na našim prostorima, ipak dovodi do zabrinutosti. Jer, kako ćemo se koristiti internetom i pratiti omiljene TV serije?
Sve u svemu, Europa godinama živi u miru, a i najljući povijesni neprijatelji uspješno surađuju tako da ne treba strahovati od rata koji nikome nije u interesu.
Daleko je veća opasnost od prekomjernog zagađivanja atmosfere s CO2, eksploatacijom plina i nafte iz zemljine utrobe i odlaganjem ogromnih količina plastike u mora i rijeke.
Činjenica je kako se zemljini resursi svakodnevno smanjuju dok broj stanovnika (unatoč smrtonosnoj pogibelji covid virusa) nezadrživo raste. Stoga, promatrajući trezveno i racionalno ovu situaciju logično je zaključiti kako pred nama nije blistava budućnost.
Ona u najvećoj mjeri ovisi o našim postupcima i aktivnostima, ali u svakom slučaju, mjesta za strah ne bi trebalo biti. Naime, opće je poznato od čega ljudi najviše strahuju, a problemi materijalnog i financijskog gubitka ili smanjenje životnog komfora i ugodnosti ne bi trebali biti razlog za zabrinutost.
Povratak prirodi i suživot s njom jedno je od rješenja koje se nameće u budućnosti. Mi koji smo imali sreću živjeti početkom 21. stoljeća i uživati u blagodati zahvaljujući nevjerojatnom tehnološkom i informatičkom napretku, nismo nažalost učinili puno dobroga za naše nasljednike.
To bi, u konačnici, trebao biti jedini i opravdani strah, te nelagoda za svakoga od nas.