JESENJA KANTILENA

Sven Adam Ewin

Kip Afrodite kraj starog zdenca.
Bazen. I klupa. I dekadenca.
Chardin u parku. I šarm Watteaua,
To znak je kasnog rokokoa.

.
U zdjeli šipak. Grožđe. I smokve.
Podne… Puše se sunčane lokve.
Ni biskup, prorok, ni burevjesnik,
Na klupi leži kržljav pjesnik.

Topla je jesen. Obilje roga.
Krošnje su pune žutog Van Gogha.
On reže škarama lišće suho,
Dolje pada uho po uho.

Zid. I teška željezna vrata.
U bravi meki ključ od zlata.

foto: Emil Cipar

2 1 vote
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments