MALTA – (II. dio)
tekst i foto: Marica Žanetić Malenica
Valletta – „muzej na otvorenom“
Glavni grad Malte je Valletta, grad-utvrda, i broji otprilike 6,5 tisuća stanovnika. Nazvana je po Velikom majstoru Reda svetog Ivana, Francuzu Jeanu P. de la Valette-u koji je kamen-temeljac za ovaj grad postavio još 1566. Tada je izgrađena većina zgrada po kojima je Valletta poznata i jedinstvena. Jedini je glavni europski grad koji je u cijelosti na listi UNESCO-ve baštine.
Nalazi se na uzvisini i opasana je visokim zidinama. Gleda na Veliku luku i susjedna Tri grada (Vittoriosa, Senglea i Cospicua). Nazivaju je i “muzej na otvorenom”, a poznata je po utvrdama, baroknim palačama, prekrasnim vrtovima (poput slikovitog Upper Barrakka s pogledom na more) i šarenim prozorima koji su nešto između običnih prozora i balkona. S njih se moglo neprimjetno i zaštićeno promatrati zbivanja na ulici ili trgu i biti obaviješten o svemu bez da si provirio nosom iz svoje kuće. Ovi viši prozori čine mi se pretečama današnjih nadzornih kamera. Oni, pak, niži, u prizemlju, nerijetko su zaštićeni željeznom ogradom koja je pri dnu izbočena u obliku trbuha pa ih nazivaju „trudni“ prozori.
U tamošnjoj konkatedrali, izgrađenoj 1572. kao samostanskoj crkvi malteških vitezova, nalazi se jedino potpisano Caravaggovo djelo Pogubljenje svetog Ivana. Ovaj začetnik baroknog slikarstva je, čini se, bio neki problematičan i opasan lik, pravi kavgadžija. Iz Rima je prebjegao na Maltu zbog ubojstva mladića u dvoboju. Tu je postao službeni slikar Malteškog reda te ga je veliki meštar i samog proglasio jednim od malteških vitezova. No, i s Malte je ubrzo izgnan.
Mdina – „tihi grad“
Nezaobilazna na kruženju po Malti bila je i Mdina (na arapskom gradsko središe opasano zidinama), srednjovjekovni utvrđeni gradić i nekadašnja prijestolnica Malte, smještena u središnjem dijelu otoka. Ovdje je sačuvana baština stara oko 4 tisuće godina. Pojavom Malteškog reda, vitezovi su shvatili da bi bilo bolje da iz grada imaju pristup moru i da su bliže svojim brodovima pa su glavni grad preselili u Vallettu.
U Mdinu se ulazi kroz glavna vrata i stječe dojam da se vrijeme u njezinim uskim uličicama i kamenim trgovima naprosto zaledilo, premda je to nemoguće u zemlji u kojoj je najniža, ikad zabilježena temperatura bila 5ᵒC. Turisti su ovdje tek dnevna pojava jer u jezgri nema hotela ni prometa osim konjskih kočija pa može barem noću biti „tihi grad“, kako je još nazivaju. Plemićke kuće od žućkasta kamena, privatne kapele i impozantne katedrale samo su neke od znamenitosti unutar stare gradske jezgre. Posjetiteljima nude tek nekoliko restorana, a u jednom od njih sam kušala „maltešku platu“ na kojoj je bilo toliko uzoraka njihovih delicija da ju nisam uspjela svladati u cijelosti.
Mdinu samo jedna ulica dijeli od nešto življeg grada Ir-Rabata (predgrađe na arapskom) koji je nekoć (prije dvije tisuće godina) bio dio drevnog rimskog grada Melite. Rabat je poznat po Katakombama sv. Pavla koje su, u rimsko doba, korištene za pokapanje mrtvih jer je, prema rimskoj kulturi, bilo nehigijenski pokapati ih u gradu. U Rabatu je i pećina u kojoj je sveti Pavao živio i propovijedao tijekom svojega boravka na Malti.
Šarene barke s očima
Marsaxlokk (Marsašlok), malo ali najznačajnije malteško ribarsko mjesto, posjetili smo prvenstveno poradi drevnih, autohtonih ribarskih barki koje nazivaju „luzzu“. Pažnju privlače svojim jarkim bojama, a ostatak su feničke tradicije koju su nekad prakticirali i stari Grci i Rimljani. Na svakoj je naslikano Ozirisovo oko, mitološki simbol koji je štitio ribare i donosio im sreću na moru. Svake nedjelje duž cijele rive je tržnica na kojoj se nudi svježe ulovljena riba, ali i razni domaći proizvodi i suveniri. Mi smo bile tijekom radnog dana pa sam umjesto u svježu ribu gledala u različite suvenire, kako one izvorne tako i one na koje se nailazi posvuda. Sa mnom je iz ovog pitoresknog mjesta, jednog od rijetkih na otoku koje je sačuvalo tradicijski malteški način života, doletio jedan lijepi nadstoljnjak i brzo se udomaćio na mojemu stolu. I da, naziv mjesta, ne baš lagan za izgovor i pamćenje, je spoj dviju riječi i može se prevesti kao jugoistočna luka.
Hramovi stariji od piramida
Ne znam na koga su, ali moje kćeri su vrlo znatiželjne osobe, pa smo tako zavirile i u Arheološki park u kojemu su dva značajna malteška hrama, Hagar Qim i Mnjdra, koji datiraju iz razdoblja starijeg od onog u kojemu su podignute egipatske piramide ili, pak, britanski Stonehenge. Ostatci hramova bi, istinabog, bili dojmljiviji da nisu, poradi zaštite od vremenskih nepogoda, natkriveni.
