piše: Verica Jačmenica-Jazbec
Zna se to dogoditi nekoj ženi… Svi mi tobože nešto znamo o tome… Čuli smo mi nekad, nešto o tome… No o tome se u javnosti baš i ne govori, niti piše …
Nikad nismo pomislili da bi se to moglo dogoditi i nekome pored nas… A kad se to ipak dogodi nekome koga poznajemo ili volimo, ukočimo se od nevjerice, strave i šoka…
I tek onda se počinjemo pitati; gdje je i tko pogriješio, tko to nije na vrijeme primijetio, tko nije pravovremeno reagirao, spriječio…
U jednoj skladnoj obitelji rasle su dvije djevojčice. Postale su krasne djevojke. Kad se starija sretno udala, svi su bili presretni. Mladi je par ubrzo bio blagoslovljen željenom trudnoćom. Nakon urednoga „drugoga stanja“ i poroda u ustanovi mlada je žena na svijet donijela lijepo i zdravo djetešce. Sve je bilo idilično… Nakon samo nekoliko tjedana na mjesnoj oglasnoj ploči osvanula je – osmrtnica mlade majke.
Majčini osjećaji
Kod čak 50 do 80 % mladih majki može se nakon poroda, već u rodilištu pojaviti neka bezrazložna tuga. Kod većine žena to stanje se izgubi kroz desetak dana. No kod nekih žena traje, ne prolazi…
Nakon sretnoga poroda svi u obitelji i u prijateljskom krugu budu vedro usplahireni, rasterećeni, zadovoljni, sretni i veseli. I mlada majka očekuje da i ona sama bude radosna, zahvalna, ispunjena osoba. No može se katkad dogoditi i drugačije. Mlada majka najprije osjeti neobjašnjivu turobnost i tugaljivost. Ona osjeća značajne promjene u svome raspoloženju, postaje razdražljiva, psihički napeta, reagira impulzivno. Ona se sama čudi tim svojim osjećajima, ne razumije ih, stidi ih se, te ih potiskuje. Ne uspijeva se opustiti i odmoriti, ne može zaspati, ne može jesti… Ako se još k tome pojave i problemi s dojenjem djeteta, majku uhvati i malodušnost i zbunjenost. Povjeri li se svome suprugu, oni oboje počinju tražiti razlog. Oni oboje obično zaključuju da se radi o majčinoj fizičkoj i psihičkoj iscrpljenosti, o velikoj novini koja nastaje u njihovu zajedništvu povodom rođenja djeteta. Ponekad se oboje mogu osjećati nedorasli pred zahtjevima koje s njihovim djetešcem dolazi pod obiteljski krov.
Uzroci tugaljivosti
Navedeno zbunjujuće stanje kod majke može nastati zbog novih životnih okolnosti. No češće je majčina tugaljivost uzrokovana poremećajem u ženinim hormonima. Nakon porođaja kod mlade majke smanjuje se stvaranje ženskih hormona progesterona i estrogena. S time se mijenja i remeti stvaranje bioloških tvari u mozgu (tzv. neurotransmitora) koje su odgovorne za dobro raspoloženje.
Stupnjevi majčine depresije
1. Lakša poslijeporođajna tuga može postupno prijeći u depresiju koja se očituje kao bezvoljnost, gubitak energije i elana, poremećaj sna, poremećaj apetita, nedostatak koncentracije, poteškoće kod dojenja djeteta, te ravnodušnost prema djetetu. Sve te pojave majku uznemiruju. Ona se počinje osjećati krivom za svoje stanje. Ako se takvoj ženi ne pruži stručna pomoć, ona može zapasti u dublju depresiju.
2. Dublja depresija nastaje ako se uz sve navedeno javi i psihomotorni nemir i bolan osjećaj duševnoga nezadovoljstva.
3. U težim slučajevima majka se utapa u svojoj tuzi, obuzimaju je crne misli, te može nauditi ili sebi ili djetetu. Događa se da se majka sve više boji svoga stanja. Zbog takvoga straha ona se sve više zatvara u sebe i nikome se ne požali na svoju muku. Ona se stalno boji da je suprug, bližnji i okolina ne bi osuđivali kao nesposobnu majku.
4. Najteži oblik poslijeporođajne depresije zove se i poslijeporođajna psihoza. Ona je doduše rijetka. Javlja se kod dvije rodilje od njih tisuću. Mlada majka tada može doživljavati sumanutost (stanje kad je preplave prisilne misli da mora nauditi sebi ili djetetu) ili halucinacije (stanje kad vidi stvari ili bića koje objektivno ne postoje, čuje glasove kojih objektivno nema).
Pomno promatranje
Izvježbanom i stručnom oku bolničkoga osoblja teško će promaknuti stanje mlade majke koja je utonula u tugu. Ako se pak tugaljiva mlada majka prebrzo otpušta iz rodilišta kući, može se dogoditi zlo. Tugaljivu mladu majku treba pažljivo promatrati, s njome često razgovarati, pitati je o njezinim osjećajima i misliti na pojavu depresije. Ako postoje i mali znaci depresije treba hitno potražiti stručnu pomoć psihijatra.
Tijekom svoga dugogodišnjega rada kako na dječjem odjelu, tako i na rodilištu bilo je majki kojima je već u rodilištu bio potreban psihijatrijski pregled i lijek.
Liječenje poslijeporođajne depresije
Ako se radi o blažem i plićem poremećaju raspoloženja, psihijatar će majku umiriti na taj način da joj obrazloži utjecaj hormona na njezinu psihu.
Kod dublje depresije i majčine veće patnje, psihijatar će propisati lijekove protiv depresije. Oni će zaustaviti razvoj bolesti. U tom slučaju mora se obustaviti dojenje, jer lijek protiv depresije može prijeći u majčino mlijeko. Majka se tada otpušta kući, ali je pod stalnim nadzorom glede uzimanja lijekova. Dijete se hrani nadomjesnim tvorničkim mliječnim pripravkom.
U najtežim slučajevima depresije postoji opasnost po majku ili po dijete. Tada se majka mora jedno vrijeme liječiti u bolnici, a dijete također ostaje u bolnici kako bi ga ona mogla povremeno vidjeti. To osobito vrijedi za one majke koje su već i prije poroda imale epizode psihičke nestabilnosti i patnje.
Borba sa predrasudama ili stigmama
Pri liječenju poslijeporopđajne depresije psihijatar se mora angažirati na dva kanala. Jedan je borba protiv depresije, a drugi je borba protiv stigmatizacije žene. Psihijatrijski tretman još uvijek u poimanju današnjih ljudi nosi sa sobom negativni biljeg. U takvom slučaju majci je vrlo važna podrška od strane njenih najbližih osoba; supruga, roditelja, te dobre i iskusne prijateljice. Svi oni moraju imati širom otvorene oči, registrirati i najfinije promjene u ponašanju mlade majke, te tijesno surađivati s njezinim liječnikom.
Psihološke patnje mladih majki događaju se rijetko. No, o njima se mora javno i glasno govoriti, pisati i poučavati. Društvo ne bi smjelo dopustiti da ijedna žena nakon poroda neprimjetno utone u duboku depresiju. Zato o tome treba informirati mlade ljude u srednjim školama, na društvenim okupljalištima, na zaručničkim predbračnim tečajevima, na tečajevima za trudnice, u ženskim udrugama.
Sa stavom da je sramota biti psihijatrijski pacijent, ne smijemo se miriti. To mora postati izazov naše suvremenosti. Svaka je osoba neprocjenjivo vrijedna, a majka – donositeljica života pogotovo.
Svaka nova osmrtnica mlade majke na oglasnoj ploči, znak je da nismo dovoljno gledali, suosjećali i poduzeli.