KOLIKO KOŠTA KILOGRAM MOZGA

piše: Milan Rajšić

“Gospodo draga, ovdje su puna usta Europe, svi se u ovom domu utrkujemo kako ćemo pohvaliti Europsku zajednicu i kako čim prije moramo postati članica tog društva. Za razliku od mnogih ovdje, ja sam živio i radio u Europi. I mnogi misle kako ulazak u Europu odmah osigurava bogatstvo i bolji život. U Austriji teleći mozak košta dvije marke, a tek ćemo vidjeti koliko vrijedi naš …”

Ovo su povijesne riječi jednog od tisuća i tisuća, Čuvara državnog pečata Republike Hrvatske.

Ova mudrost je izrečena davne 1995. godine u najvažnijoj državnoj instituciji, Saboru RH i dobro obilježava pravac razvoja mlade nezavisne države, posljednjih trideset godina.

Ovo je “vizija” jednog od tisuća ljudi koji su odlučili da stvaranje Države, pretvore u ručni rad i kućnu zabavu.

Tisuću kilometara dalje, na kako smo mi spremni reći, jadnom zapadu Europe, jedan veliki spomenik od lakiranog poliuretana krasi nesvakidašnju perspektivu.

Nove moderne višekatne građevine u kojima svoje mjesto svakodnevno zauzme nekoliko tisuća mladih pametnih ljudi, miješaju se s brojnim dizalicama i kranovima, a između crne, metalne, visoke peći za preradu željezne rude, zaostale iz onoga prošloga i pretprošlog stoljeća.

Sve nabrojano u skladnom nizu, propinje se prema nebu.

Ovim usklađenim “suživotom”,  nepomirljivoga, neizostavnog, nekadašnjeg Megapolisa (napredak, bogatstvo, zagađenost zraka, zemlje i vode, ugrožena čovjekova okolica) i sanjanoga, rijetko gdje ostvarenog, budućeg Utopolisa (zeleno, ćisto, bogato, bez velike muke, na pritisak dugmeta), dominira ogromni Znanstveni centar, TriLux, Cyber park nastao u suradnji univerziteta u Trieru i Luksemburgu, a u njemu, centralno mjesto zauzima jedan obični spomenik.

Ovdje na Zapadu, jedan Mozak, djelo Marc Pierrard, slikara, kipara, i nekadašnjeg hardrock punk gitariste grupe “dEFDUMp”, pa makar on bio i od lakiranog poliuretana i makar bio samo spomenik, vrijedi malo više od dvije marke.

Esch sur Alzette je danas grad veličine Siska, a nekada je bio isto ono što i Sisak.

Teška, prljava industrija, koju nitko ne želi u svom dvorištu, ali koja kao zlatna koka, desetljećima i stoljećima, nosi zlatna jaja.

Koka je prestara i jaja više nema.

Za što čovjek ima mozak, nego da smisli, kako će staru koku odmoriti i izmisliti nova zlatna jaja.

Esch sur Alzette je drugi po veličini grad u Luxemburgu, iza kojega je skoro tisuću godina postojanja i burne povijesti.

Nekada siromašne i ratne, nekad bogate i radne. Nekada petnaest, u Evropi najmodernijih visokih peci, nekada zaprežna siromaška kola, pa kao čergari od sela do sela u potrazi za poslom i kruhom.

Danas je u Belval, jednom od prigradskih kvartova, centar luksemburške pameti.

Tko je želio studirati prije samo dvadeset godina, išao je u susjednu Njemačku ili Francusku.

Na luksemburški Univerzitet danas dolaze tisuće mladih iz susjednih država.

Mozak ovdje ima malo višu cijenu od dvije marke.

Esch sur Alzette, gradić na rijeci Alzette, u srcu nekadašnjih visokih peci i rudnika željezne rude, skupa s još dvadesetak malih sela, na obadvije strane francusko-luksemburške granice, biti ce, pored litvanskog Kaunasa, Centar europske kulture, 2022.godine.

Građevinski radovi su u punom tijeku. Ovdje nema temperatura ispod nule, radi se bez pauze, a rokovi za završetak koncertne dvorane, ubiblioteke, nacionalnog arhiva, dvorane za rock koncerte, dvorana za predavanja i projekcije, jako su blizu.

Program jednogodišnje kulturne aktivnosti, biti će predstavljen 22. veljače.

A sve to, zahvaljujući ono malo mozga, koji neki ljudi imaju, a koji neki drugi ljudi, plaćaju koliko god da košta, ali u svakom slučaju malo više od dvije marke.

***

  1. godinu će biti vrijedno provesti u ovim luksemburško – francusko – belgijsko – njemačkim, prostorima.

Najstariji njemački grad Trier  će sijedeće godine biti domaćin legendarne izložbe “Körperwelten”.

Za ovu izložbu sam u Manheimu, prije četvrt stoljeća, čekao skoro dva sata.

Od 25. ožujka do 17. srpnja je gostima grada na rijeci Mosel, kontradiktorni Gunther von Hagens i njegova izložba, u kojoj se od mrtvih uči zivotu, a koju je vidjelo više od pedeset milijuna ljudi.

Udarna tema je Srce.

Mlađima od 12 godina ulaz zabranjen.

Protesti konzervativnih i onih koji još uvijek misle da je zemlja ravna ploča, podrazumijevaju se.

Cijena ulaznice 25 euro

***

Najprije Mozak, pa Srce…

Na redu su Oči, Jezik, Nos…

Na prazničnom stolu u ovim zapadnim prostorima će ovih dana  biti riba i rakova iz Atlantika, pataka, pura, prepelica, pašteta raznih, pečenja ovakvih i onakvih, puževa malih i velikih, sireva svih formi i ukusa ovoga svijeta, krema i sosova svih boja i ukusa, vina bijelih, roza i crvenih, neizostavnog Champagne…

Svega ce biti, osim pećene prasetine!

A što god bilo ili ne bilo, bez Panj torte, ne može se zamisliti slavljenje Noël.

I skoro da zaboravim: sjećate se onih bombona umotanih u raznobojno “zlato”, kojima su se ukrašavala božićna ili novogodišnja drvca, u neka davna vremena.

E, bez tih,  Le pappilotes, nema prave proslave Božića, na francuskom govornom prostoru.

Drugi ljudi, drugi običaji, drugi okusi, drugi ukusi, drugo srce…

…i drugi Mozak!

3.1 7 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments