piše: Milan Rajšić
“Gospodo draga, ovdje su puna usta Europe, svi se u ovom domu utrkujemo kako ćemo pohvaliti Europsku zajednicu i kako čim prije moramo postati članica tog društva. Za razliku od mnogih ovdje, ja sam živio i radio u Europi. I mnogi misle kako ulazak u Europu odmah osigurava bogatstvo i bolji život. U Austriji teleći mozak košta dvije marke, a tek ćemo vidjeti koliko vrijedi naš …”
Ovo su povijesne riječi jednog od tisuća i tisuća, Čuvara državnog pečata Republike Hrvatske.
Ova mudrost je izrečena davne 1995. godine u najvažnijoj državnoj instituciji, Saboru RH i dobro obilježava pravac razvoja mlade nezavisne države, posljednjih trideset godina.
Ovo je “vizija” jednog od tisuća ljudi koji su odlučili da stvaranje Države, pretvore u ručni rad i kućnu zabavu.
Tisuću kilometara dalje, na kako smo mi spremni reći, jadnom zapadu Europe, jedan veliki spomenik od lakiranog poliuretana krasi nesvakidašnju perspektivu.
Nove moderne višekatne građevine u kojima svoje mjesto svakodnevno zauzme nekoliko tisuća mladih pametnih ljudi, miješaju se s brojnim dizalicama i kranovima, a između crne, metalne, visoke peći za preradu željezne rude, zaostale iz onoga prošloga i pretprošlog stoljeća.
Sve nabrojano u skladnom nizu, propinje se prema nebu.
Ovim usklađenim “suživotom”, nepomirljivoga, neizostavnog, nekadašnjeg Megapolisa (napredak, bogatstvo, zagađenost zraka, zemlje i vode, ugrožena čovjekova okolica) i sanjanoga, rijetko gdje ostvarenog, budućeg Utopolisa (zeleno, ćisto, bogato, bez velike muke, na pritisak dugmeta), dominira ogromni Znanstveni centar, TriLux, Cyber park nastao u suradnji univerziteta u Trieru i Luksemburgu, a u njemu, centralno mjesto zauzima jedan obični spomenik.
Ovdje na Zapadu, jedan Mozak, djelo Marc Pierrard, slikara, kipara, i nekadašnjeg hardrock punk gitariste grupe “dEFDUMp”, pa makar on bio i od lakiranog poliuretana i makar bio samo spomenik, vrijedi malo više od dvije marke.
Esch sur Alzette je danas grad veličine Siska, a nekada je bio isto ono što i Sisak.
Teška, prljava industrija, koju nitko ne želi u svom dvorištu, ali koja kao zlatna koka, desetljećima i stoljećima, nosi zlatna jaja.
Koka je prestara i jaja više nema.
Za što čovjek ima mozak, nego da smisli, kako će staru koku odmoriti i izmisliti nova zlatna jaja.
Esch sur Alzette je drugi po veličini grad u Luxemburgu, iza kojega je skoro tisuću godina postojanja i burne povijesti.
Nekada siromašne i ratne, nekad bogate i radne. Nekada petnaest, u Evropi najmodernijih visokih peci, nekada zaprežna siromaška kola, pa kao čergari od sela do sela u potrazi za poslom i kruhom.
Danas je u Belval, jednom od prigradskih kvartova, centar luksemburške pameti.
Tko je želio studirati prije samo dvadeset godina, išao je u susjednu Njemačku ili Francusku.
Na luksemburški Univerzitet danas dolaze tisuće mladih iz susjednih država.
Mozak ovdje ima malo višu cijenu od dvije marke.
Esch sur Alzette, gradić na rijeci Alzette, u srcu nekadašnjih visokih peci i rudnika željezne rude, skupa s još dvadesetak malih sela, na obadvije strane francusko-luksemburške granice, biti ce, pored litvanskog Kaunasa, Centar europske kulture, 2022.godine.
Građevinski radovi su u punom tijeku. Ovdje nema temperatura ispod nule, radi se bez pauze, a rokovi za završetak koncertne dvorane, ubiblioteke, nacionalnog arhiva, dvorane za rock koncerte, dvorana za predavanja i projekcije, jako su blizu.
Program jednogodišnje kulturne aktivnosti, biti će predstavljen 22. veljače.
A sve to, zahvaljujući ono malo mozga, koji neki ljudi imaju, a koji neki drugi ljudi, plaćaju koliko god da košta, ali u svakom slučaju malo više od dvije marke.
***
- godinu će biti vrijedno provesti u ovim luksemburško – francusko – belgijsko – njemačkim, prostorima.
Najstariji njemački grad Trier će sijedeće godine biti domaćin legendarne izložbe “Körperwelten”.
Za ovu izložbu sam u Manheimu, prije četvrt stoljeća, čekao skoro dva sata.
Od 25. ožujka do 17. srpnja je gostima grada na rijeci Mosel, kontradiktorni Gunther von Hagens i njegova izložba, u kojoj se od mrtvih uči zivotu, a koju je vidjelo više od pedeset milijuna ljudi.
Udarna tema je Srce.
Mlađima od 12 godina ulaz zabranjen.
Protesti konzervativnih i onih koji još uvijek misle da je zemlja ravna ploča, podrazumijevaju se.
Cijena ulaznice 25 euro
***
Najprije Mozak, pa Srce…
Na redu su Oči, Jezik, Nos…
Na prazničnom stolu u ovim zapadnim prostorima će ovih dana biti riba i rakova iz Atlantika, pataka, pura, prepelica, pašteta raznih, pečenja ovakvih i onakvih, puževa malih i velikih, sireva svih formi i ukusa ovoga svijeta, krema i sosova svih boja i ukusa, vina bijelih, roza i crvenih, neizostavnog Champagne…
Svega ce biti, osim pećene prasetine!
A što god bilo ili ne bilo, bez Panj torte, ne može se zamisliti slavljenje Noël.
I skoro da zaboravim: sjećate se onih bombona umotanih u raznobojno “zlato”, kojima su se ukrašavala božićna ili novogodišnja drvca, u neka davna vremena.
E, bez tih, Le pappilotes, nema prave proslave Božića, na francuskom govornom prostoru.
Drugi ljudi, drugi običaji, drugi okusi, drugi ukusi, drugo srce…
…i drugi Mozak!