Kad netko grize nokte…
piše: Verica jačmenica-Jazbec, dr. med.
U djetinjstvu gotovo svako drugo dijete grize nokte. Tada se djeci to zabranjuje, tumači im se da je to nepoželjno, ružno i nepristojno, prijeti im se kaznama, uvjerava ih se da je to nehigijenski i opasno po zdravlje.
Većina djece sa sazrijevanjem to preraste. No kod nekih osoba ta loša navika ostaje za cijeli život. Odrasle osobe često čak nisu ni svjesne te svoje navike.
Oblik takvoga lošeg ponašanja ima svoje duboke korijene. U medicinskim knjigama na jednom mjestu piše da bi u pitanju mogla biti genetika. Na drugom mjestu piše da je to fiksirani poremećaj koji je nastao u doba tzv. oralne faze ranoga djetetova razvoja. Obično se površno zaključuje da ljudi grizu nokte u akutnom stresu. To se doista može uočiti u čekaonicama kod stomatologa ili liječnika, kod odvjetnika, na policiji…
No što je s onima koji grizu nokte i u opuštenom stanju, u dobrom društvu, u gostima kod dragih prijatelja, za stolom u finom restoranu, na službenom sastanku sa svojim pretpostavljenima, na svečanom banketu…?
Zna se čuti da nokte grizu preplašene, plahe, samozatajne osobe, ljudi niskoga samopoštovanja, oni s kompleksom manje vrijednosti. Negrizači su skloni tvrditi da je grizačima pokretač za grizenje noktiju dosada, nestrpljivost, frustracija, nervoza, nezadovoljstvo… No promatranje osobe grizača u različitim životnim situacijama opovrgava tu tvrdnju.
Liječnici uviđaju da se ponekad i čvrste, zrele, ugledne, obrazovane, samopouzdane osobe, koje su često autoriteti i uzori u svome okruženju, muče s tom nevoljom. To jest oni više muče svoju obitelj, prijatelje i suradnike nego same sebe.
Ankete su potvrdile da su grizači i oni ljudi koji su uspješni, koji uvijek mnogo znaju, koji se neštedimice predaju svome poslu. To su često perfekcionisti koji u svemu žele postići još više, još bolje i još savršenije. Oni grizu ne samo u trenucima neke intenzivne koncentracije, već i kad su mirni, opušteni i zadovoljni.
Psiholozi kažu da bi ta loša navika mogla biti povezana s nekim dubokim psihološkim problemom iz kojeg se rodilo grizenje noktiju kao opsesivno kompulzivni poremećaj. Opsesivno kompulzivni poremećaj (OKP) je bolest. To je jaki unutarnji nagon koji prisiljava osobu da stalno ponavlja jednu te istu radnju. Neki bolesnici svoj opsesivno kompulzivni poremećaj manifestiraju tako da npr. peru ruke dvadeset puta na dan, mijenjaju posteljinu tri puta tjedno, provjeravaju poruke na mobitelu pedeset puta dnevno, provjeravaju nivo ulja u svome automobilu svakoga utorka, prljavo suđe ispiru tri puta prije nego ga stave u perilicu suđa…
No ipak sve osobe s dijagnozom opsesivno kompulzivnoga poremećaja ne grizu nokte.
Imam prijateljicu koja ima troje male djece. Ona se silno bori s njihovim grizenjem noktiju. Ta djeca su obavila sve laboratorijske pretrage, pregledavali su ih pedijatri, intervjuirali psiholozi, promatrali defektolozi. Ta je majka iscrpila već sve svoje dobre i loše metode; opominjanje, upozoravanje, objašnjavanje, obećavanje, prijetnje, nagrađivanje, uskraćivanje… Stavljala je djeci rukavice na ručice, lijepila flastere na prstiće, premazivala noktiće gorkim otopinama, prijetila djeci odlaskom k liječniku gdje će dobiti injekciju ili ostati u bolnici…
No njezina djeca usprkos svemu uporno i dalje grizu…
Kad se radi o odrasloj i inteligentnoj osobi, arsenal alata za borbu protiv te nevolje bitno je ograničen. Mnogi mi, negrizači u društvu grizača osjećamo se nelagodno, čak povrijeđeno. Često nam je na umu misao da smo možda mi sāmi, negrizači, kao društvo ili sugovornici uzrok da naš prijatelj za stolom u našoj kući ili na javnome mjestu neprestano stavlja prste u usta i… grize.
Osobi s onihofagijom ja obično ispričam svoju standardnu profesionalnu liječničku priču. Najprije apeliram da je to neprihvatljivo ponašanje jer je neestetsko, nepristojno i nehigijensko. Opišem mogućnosti zaraze mnogim uzročnicima bolesti koji nam se svima nalaze na koži ruku i ispod noktiju… No, brzo se iscrpim i obično tada zastanem. U nedostatku sljedećih argumenata osjećam se onemoćalo i omeđeno.
Nekim osobama s tom ružnom navikom preporučivala sam blage lijekove za smirenje. Upućivala sam ih u opuštajuće tehnike protiv stresa. Informirala sam ih da u ljekarnama postoje bezbojni premazi za nokte koji su po okusu veoma gorki. No, time nisam baš nešto mnogo postigla. Onda sam išla malo dublje i komentirala da grizači gotovo i ne opažaju kako postaju naporni za svoju obitelj, prijatelje, da im se zbog toga polako sužava njihov socijalni krug.
Dubinska psihologija govori da razlog tome zlu može biti u fiksaciji na oralnoj fazi ranoga djetetova razvoja. To je stadij u ranom psihičkom i motoričkom razvoja djeteta koji traje od rođenja pa do 18. mjeseca života. Tada je libido (a to je sveukupni osjećaj djetetova zadovoljstva) koncentriran u području usta. Izvor svekolikoga djetetova užitka u toj dobi je sisanje. Zato dijete u toj dobi sve predmete iz okoline prinosi najprije u svoja usta. Ono nesvjesno ustima upoznaje svaku igračku, svaku svoju benkicu, svaki predmet u svome dosegu. Sve što dosegne dijete u dobi do 18 mjeseci najprije i posve automatski stavlja u usta. Zato su i dudice-varalice tako djelotvorne u toj dobi. Stavljanje nečega u usta je način kako dijete upoznaje svijet. To je posve prirodno i poželjno ponašanje, ali samo u prvih 18 mjeseci života.
Ako se pak u toj dobi dogodi neki „kratki spoj“ kasnije mogu nastati teškoće. Takav „kratki spoj“ može biti npr. naglo uskraćivanje dojenja, ukoliko je majka do tada dojila, a mora se vratiti na radno mjesto. To može biti naglo oduzimanje dudice-varalice ukoliko ju je dijete do tada imalo. Takve su situacije za odrasloga promatrača banalne. No, za dojenče su one itekako dramatične. Iz takve rane drame izrastaju ljudi koji i u odrasloj dobi – grizu nokte.
Ljudska je psiha velika i nepregledna tajna; poput neistražene duboke i mračne podzemne špilje. U zadnje vrijeme u medicinskoj literaturi stidljivo se pojavljuju podaci da bi možda seanse hipnoze mogle pomoći onim jadnim ljudima koji u prikladnom i neprikladnom mjestu i vremenu svoje nokte neumorno, marljivo i sustavno – grizu…