PONIZNOST I NJEZINE SUPROTNOSTI

piše: Verica Jačmenica-jazbec, dr. med.

Već mjesecima razmišljam o riječi poniznost. Ona se tek odnedavno čula na hrvatskoj svjetovnoj sceni. Vjerojatno je bilo potrebno da se u našem društvu dogodi nešto zaista veliko i snažno, što je moglo poroditi u javnost takvu rijetku, osobitu riječ.

Sigurno je bila potrebna i prikladna, vjerodostojna, jaka i plemenita osoba koja će tu riječ, poput nježne presadnice, ucijepiti u naše tlo i u ovo naše aktualno vrijeme.

Svi se dobro sjećamo kako je tu ulogu dobroga vrtlara 2019. izvrsno odigrao samozatajni i omiljeni sportaš Zlatko Dalić. Od njega smo po prvi put, onako javno, naglašeno, otvoreno i direktno čuli tu riječ.

Među ljudima oko mene ima i poniznih i – onih drugih. Neke od njih imala sam u mislima kao konkretne predloške dok sam pisala ovaj tekst.

Poniznost je način ponašanja prema drugima osobama:

Poniznost je krepost, tj. moralna vrlina. Nju bismo svi trebali trajno učiti i pronositi je svojim  životom. Poniznost je naš unutarnji stav po kojemu vrednujemo sebe same. Taj pojam se rijetko nalazi u svjetskom, a često u religioznom kontekstu.

U svjetskom pogledu to je poželjna i pozitivna stvarnost. Zato se pod poniznošću ne može svrstati plašljivost, sramežljivost, osrednjost, jadnost, slabost, pasivnost, uzmicanje, manjak samopoštovanja i samopouzdanja, introvertiranost, osjećaj manje vrijednosti…

Poniznost ne znači smatrati se manjim, već u odnosu prema drugima – manje misliti na sebe.

U vjerskom smislu poniznost je priznavanje svoje neznatnosti pred Bogom, svjesnost o vlastitim nedostacima i njihovo prihvaćanje, te otvorenost prema djelovanju Božje milosti.

Katoličkim vjernicima su uzori poniznosti Isus Krist, Majka Božja, Mojsije, sveci…

Što je ustvari poniznost

To je dobrohotno i objektivno sagledavanje svojih dobrih i slabih strana. Ponizan čovjek svojim osobnim vrijednostima ne pridaje niti preveliku, ali niti premalu važnost. On se zbog svojih vrijednosti ne smatra boljim od drugih, ali niti zbog svojih nedostatnosti lošijim od drugih ljudi. On se zapravo posve dobro osjeća unutar svoje kože. Poniznošću čovjek ne gubi svoj normalni poriv za zauzimanjem za sebe. Ponizan čovjek točno osjeća svoje realne granice. On voli sebe na zdrav način i ima djelotvornu samokontrolu.

U jednoj stranoj TV seriji uočila sam izuzetno dobro prikazan lik psihologinje koja je bila utjelovljena poniznost. Upravo na toj svojoj vrlini ona je mogla graditi svoj uspjeh u  pomaganju svojim klijentima.

Poniznosti je bliska skrušenost. Takva se osoba ne suprotstavlja preko svake mjere. Ona uviđa da je umjesto tvrdoglavoga inzistiranja vrjedniji mir i sklad. I da nije znak slabosti ako se npr. u debati koji put i popusti.

Ponizan čovjek je svjestan da su njegove vrijednosti izgrađene na dobroj povezanosti s drugim ljudima ili s Bogom. Takva osoba nema potrebu predstavljati se boljom nego što jest. Ona nema potrebu dominirati nad ostalima. Ona je fleksibilna i otvorena za nove ideje i savjete – sa strane. Manje je usmjerena na samu sebe i svoje rezultate, a više na svoje bližnje i na svoju okolinu. Ona sebe i svoj rad stavlja u realnu perspektivu. Zato dobro proniče i cijeni različite načine na koje i drugi ljudi pridonose nekoj zajedničkoj stvari.

Poniznost je jedno od obilježja vjerskoga opredjeljenja. Ponizna osoba voli svoga Boga. Ona ga ne doživljava kao rivala, ne ljuti na njega; za razliku od ohole osobe. Upravo stoga ponizna osoba shvaća veličinu vlastitoga identiteta. Ponizna osoba privlači druge ljude, za razliku od ohole koja ih odbija. Ponizni se iskreno slažu sa svojom obitelji, prijateljima i suradnicima. Oni uvijek nastoje pomoći, uvijek se zauzimaju za sklad i pomirenje. Ponizni ljudi su tople osobe. Zato su oni često volonteri, jer vole ljude oko sebe.

U poniznima prepoznajemo Božju ljubav. Oni su mirni i sretni što u svom kršćanskom životu imaju uzore u Isusu Kristu i Djevici Mariji. Ljudi se uz ponizne osobe osjećaju dobro jer znaju da su voljeni i prihvaćeni.

Tko nije ponizan

Taj koji vjeruje kako uvijek zna ili može bolje od svih drugih nešto reći ili učiniti. Uvijek želi da se stvari događaju isključivo po njegovom. Njime vlada poriv da se uvijek i svuda mora prepirati; čak i s najbližima. Nikada ne popušta u raspravi, čak i pod cijenu da druge osobe vrijeđa i omalovažava. Zbog toga ga ljudi doživljavaju kao grubu i nepristojnu osobu. Često iznosi svoje mišljenje i kritike, iako ga drugi ne pitaju, niti potiču na to. U principu prezire i omalovažava mišljenja i argumente drugih ljudi. Ne shvaća ili zaboravlja da je svoje talente dobio na dar. On ne želi biti ponizan, jer smatra da zaslužuje čast i poštovanje. Takav sebe uvijek postavlja kao uzor i primjer drugima. Pred svojima pretpostavljenima skriva svoje mane ili pogreške. Ne voli kada ga drugi s pravom u nečemu ispravljaju. Voli slušati pohvale o sebi. Ne voli kad se neku drugu osobu cijeni više od njega. Odbija uraditi manje vrijedne poslove (razvrstati i odbaciti otpad, uzeti poštu iz poštanskoga ormarića, posložiti stvari na pisaćem stolu). Uvijek traži priliku da se njega stavi kao dobar primjer. Usmjerava razgovor tako da njegove vještine, umijeće i sposobnosti postanu glavna tema.

Što nije poniznost

Suprotnosti poniznosti su oholost, bahatost, prepotentnost, pretjerani ponos i narcisoidnost.

Ohola osoba usmjerena je samo prema sebi samoj. On je egocentrična.

Ohola osoba želi da se svi ljudi oko nje ponašaju isključivo po njezinom modelu.

Ohola osoba češće upada u rizične situacije, jer ne sagledava realno svoje granice i dosege.

Ohola osoba je nesretna. Njoj nedostaje izvorište sreće, tj. sposobnost davanja sebe drugima.

Ohola osoba stalno aktualizira iskonski grijeh; ona bi htjela zauzeti Božje mjesto.

Ohola osoba previše vjeruje u svoju vlastitu snagu.

Ohola osoba zaboravlja da je potrebna otkupljenja.

Ohola osoba se ljuti na činjenicu da je svako biće ovisno o Bogu.

Ohola osoba se često sukobljava sa članovima obitelji ili suradnicima.

Ohola osoba ne mari za pomaganje drugima.

Ohola osoba nastoji zadržati svoju visoku ljestvicu. Zbog toga može pretjerati, pa se umori, iscrpi, ali to ne priznaje. Tada je sklona pobjeći u bolest, neurozu, opsesiju, alkohol, drogu ili neku drugu ovisnost.

Ohola osoba može postati bolesno narcisoidno osoba. Takva nikako ne pristaje na liječenje, iako postoje stručni načini da je se pomogne.

Ohola osoba ne uviđa svoj problem. Zbog toga joj se raspadaju prijateljstava, obiteljske veze ili brak.

Ohola osoba postaje usamljena; ona sebe prosuđuje ispravnom, ali neshvaćenom.

Ohola osoba je ambivalentna prema Bogu. Ne voli ljude koji su privrženi Bogu. Kritizira vjernike, iako je zajedno s njima u crkvi i na misi. Ona prosuđuje vjernike mnogo strože od ostalih ljudi, čak i od nevjernika.

Ohola osoba najviše atakira na ponizne; one indiferentne ostavlja na miru.

Ohola osoba u društvu s poniznima šuti, misleći da ih takvim svojim vladanjem kažnjava.

Ohola osoba se svima postavlja u ulogu mentora.

Ohola osoba je impulzivna, sklona su promjenjivom ponašanju kad uvidi da joj drugi ljudi ne pridaju svoju pozornost.

Ohola osoba se snuždi ako se otkriju njezine greške.

Ohola osoba je ljubomorna na one koji imaju veće talente od njezinih.

Ohola osoba je često nemirna i pesimistična.

Ohola osoba ne volontira.

Ohola osoba ne isijava Božju dobrotu, ona je hladna te odbija ljude od sebe. Uz takvu osobu ljudi se osjećaju nelagodno, prezreno i poniženo.

Skromnost je sestra poniznosti

To je socijalna vrlina, način kako sami sebe predstavljamo u javnosti. Skromni ljudi nemaju potrebu druge impresionirati. Oni ne teže dominirati nad drugim ljudima. Oni ne zgrću svoje privilegije, ne žele se nadmetati, druge stalno kritizirati i poučavati. Skromni ljudi su oprezni. Zato rjeđe od oholih upadaju u rizične situacije. Skromne ljude okolina voli.

Odgoj djeteta za skromnost i poniznost

Roditelji, odgajatelji!

Nemojte davati preveliku važnost vanjskom izgledu (svoga) djeteta.

Nemojte previše reklamirati djetetov uspjeh, dostignuća ili popularnost.

Nemojte djetetu postavljati previsoke ljestvice ili zahtjeve.

Nemojte od djeteta stvarati perfekcionista.

Nemojte uvjeravati dijete da je u svemu bolje od druge djece.

Nemojte dijete nagrađivati preskupim darovima (najbolji mobitel, laptop, bicikl, romobil, automobil…)

 

Zapamtite! Skromnije dijete uvijek će biti sretnije od ohologa.

1 1 vote
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments