piše: Milan Rajšić
Na zapadu nešto novo.
U Trieru pao snijeg. Cijela dva milimetra.
I tako svake desete godine.
Još da i preko noći, temperatura padne ispod minus pet, pa da se napravi par litara vrhunskog ledenog vina.
A ovo se desi svake petnaeste godine.
Ja stojim kraj prozora i čekam da se na crvenom bobu, doveze moj mali unuk.
Ovo će biti tek za desetak godina. Unuk ima sada samo tri godine i mama ga ne pušta na tako dalek put.
A za par godina, kad mi porastemo…
Bit ce i snijega i minusa i unuka na crvenom bobu, ali nema više Petera Bogdanovica. Veliki redatelj je odlučio da nas napusti, u danu kada Isus sa drugom ekipom i društvom, po drugi puta slavi svoj rodjendan.
Rijetki su oni koji nisu gledali film, Mjesec od papira.
Missouri, velika ekonomska kriza, mali prevarant Moze (Ryan O’Neal) i slučajna životna suputnica, devetogodišnje siroče Addie (Tatum O’Neal). Bogate svježe ucviljene udovice, “luksuzne” ultra skupe Biblije koje su “naručili” njihovi muževi prije smrti…
Ma tko bi to odbio, posebice, ako je iz ruke jedne sirote djevojčice…
Rijetko kada sam se tako slatko smijao, kao gledajući ovaj film.
Hvala ti Bogdanovicu, učinio si da mi život bude bajka.
Moja dvanaestgodišnja kćer je, gledajuci Mjesec od papira, tugaljivo rekla: Baš ste vi nekada sretno živjeli! Bogdanovicev dobar prijatelj Orson Walles je uzviknuo: Kad se ima ovako dobar naslov, nije ni trebalo snimati film.
Tatum je postala najmlađa dobitnica Oskara, koji ju je nažalost odveo u privatnu propast.
Zimsko veče. Časa vina. Alkohol izaziva ovisnost!
Klik, klik. Umjesto svijeće. Žute ili bijele, svejedno. Upalite Netfix i co. i uživajte.
Jednako u Mjesec od papira, kao i u Posljednjoj kino predstavi.
Počivaj u miru majstore.
…
Svaka kuća ima barem jednu knjigu. Bibliju, koja je u svijetu napisana na 542 jezika.
Statistika pokazuje da u Njemačkoj čak 57% domaćinstava ima manje od 50 knjiga, a samo 6%, ljudi ima više od 250.
Najviše knjiga izvan biblioteka i knjižara, vidio sam kod moje dobre prijateljice Rade Z. S.
Filologinja i prevoditeljica iz Zagreba, imala je pristojno veliku biblioteku od preko tisuću naslova.
Ja sam s tri stotine sada, i nesto manje prije početka rata u Hrvatskoj, zadovoljan sa svojim imanjem i posjedom.
Samo onih 14 % Nijemaca, koji ne pročitaju niti jednu knjigu godišnje, nisu u ruci imali neku od knjiga iz naklade Njemačka džepna knjiga (dtv).
Preostalih šezdeset i osam milijua ljudi koji žive na prostoru zvanom Deutschland, barem su jedanput u ruci imali neku od 6300 knjiga iz ove edicije, a na taj način i indirektni kontakt s Celestino Piatti, koji kaže da je sve ove knjige pročitao u potrazi za grafičkom opremom i idejom.
Stoti rođendan bi proslavio ovih dana, švicarski grafičar i dizajner.
Radio je Celestini i koješta drugo, od Knorr juha do Rolex satova, a ja sam ga “upoznao” jedne večeri prije pedeset godina, u pauzi “farbanja” folija za crtani film “Ptica”, koji je moj prijatelj i cimer, Osječan, Jovica Maričić, radio za Televiziju Sarajevo.
Pijuckajući rakiju, prekopavao sam po brojnim papirima, pobacanim posvuda i naišao na plakat za Bertoluciev film Strategija pauka.
Jovica je vidio da mi se plakat dopao, pa je samo rekao: Celestini!, kao da cijeli svijet poznaje ovoga dizajnera.
…
Za velikog Celestina, znam da je umro 2007., a za osječkog Celestina sam prije pet, šest godina, čuo, da je postao (ne)sretni pijanac u dalekoj Australiji, gdje je otišao 1991. godine.
Iza njega nije ostalo ništa osim pedesetak naslovnih stranica knjiga, štampanih u izdanju Biblioteka Revija.
…
Karta je vu žepu, jednako kao i brojne potvrde.
Bude li sve u redu, od večeras sam u Portugalu i Španjolskoj.
Hoću li, ako da, koliko često i kada pisati?
Za sada se ne zna.
Sve ovisi o impresiji ili razočarenju, ali motiv mora biti.
…
Našem suradniku u rubrici VREMEPLOV, želimo sretan put, ma gdje god ga odnio. I sretno se vratio. Nadamo se da su GLAS i njegovi čitatelji dovoljna motivacija nastavku pisanja. (Uredništvo)