piše: Milan Rajšić
Narednih pet stotina godina morat će Rusija umivati svoj obraz najmanje pet puta dnevno. Pa mirisati, pa malo kreme, pa puder…
Neće joj to biti jako teško, učila se ona biti fina i uredna, jer je znala, da nam je i posljednjih stotinu, točnije 98 godina, uvijek zaudarala i smrdila.
Slavenski i komunistički smrad pomiješani, a uz to i onaj nepodnošljivi zadah pravoslavlja. Za povraćati!
…
Nikada Rusija nije bila ravnopravna s preostalih dvjesto i nešto zemalja na jadnoj Zemlji, koja se sve teže okreće.
Nikada nije pomoglo ni što je znala, što je knjiga, što škola i obrazovanje, što let u svemir, što božanska glazba ili anđeoski ples.
Jednom Rusija, zauvijek Rusija.
Problem Rusije je u tome što je Rusija, a onda što je kolijevka komunizma, koji je bio milijunima siromašnih i potlačenih radnika i seljaka, jedino svjetlo na kraju mračnog tunela zločestog izrabljivačkog kapitalističkog tunela.
Na sreću i nesreću, neželjen i na kraju propali projekt.
…
Problem je Rusiji bio posljednjih tisuću godina, što su u njoj živjeli Slaveni, koji nikada i nisu bili jednako vrijedni kao Germani, Franci, Skandi, Angli…
Prepoznao je to i Adolf, pa Slavene, strpao u isti koš sa Židovima i Ciganima.
Problem je Rusiji, a i ostalim Slavenima, što baš nisu navikli vezati konja, gdje im gazda kaže, već tamo gdje oni misle da je trava sočnija i zelenija.
A koji je vrag bio Rusima i još nekima, prije tisuću godina pa ih natjerao da se raziđu s Rimom i još se hvale, da oni imaju Pravu vjeru i slavu.
Vjera i religija, ma ne ide to skupa s već na prvi pogled primitivnim Rusima i Slavenima.
…
Problem je bio i što se u Rusiji, nikada nije prakticirala sloboda mišljenja i izjašnjavanja, kao na primjer u Saudijskoj Arabiji.
A to što su vodili ratove i rušili nelegalno izabrane vlasti?
Ma, to je ionako u krvi tim slavenskim primitivcima.
To rade posljednjih osamdeset godina, posvuda po svijetu, a naročito protiv siromašnijih, tamnoputijih, muslimanskijih, kosookijih, nedemokratskijih, onih koji se muče da postanu slobodni i nezavisni.
Sjetite se samo: ratovi, gradjanski ratovi, državni udari, vojni pučevi… Sve pod dirigentskom palicom Rusije.
U Koreji, Vijetnamu, Laosu, Kambodži, Gruziji, Moldaviji, Iranu, Iraku, Siriji, Burmi, Pakistanu, Egiptu, Bliskom istoku, Jemenu, Somaliji, Kongu, Alžiru, Zapadnoj Sahari, Obali slonovače, Libiji, Grčkoj, Španjolskoj, Portugalu, Balkanu, Nikaragvi, Hondurasu, Čileu, Argentini, Granadi, Afganistanu, cijeloj Europi…
Oprostite, nisam dobro čuo!
Što kažete?
Da nisam u pravu?
Da nije te silne nabrojane i nenabrojane ratove, vodila Rusija? Da je Rusija bila brutalna, slavenski primitivna i nemilosrdna, samo prema Afganistanu, Gruziji, Moldaviji i sada Ukrajini?
Ma haj’te molim Vas, pa to Vam piše u svakoj Wikipediji, pa nije to palo s Marsa i nije to mogao napraviti nitko s civiliziranog, demokratskog Zapada, a pogotovo ne iz Amerika. Nepoznato je tim zapadnjacima i mrava zgaziti, a kamo li napasti neku od samostalnih, nezavisnih država, na ovoj jadnoj Zemlji, koja se sve sporije i teže okreće.
…
“Не слышны в саду даже шорохи
Всё здесь замерло до утра
Если б знали вы, как мне дороги
Подмосковные вечера.
Речка движется и не движется
Вся из лунного серебра
Песня слышится и не слышится
В эти тихие вечера.
Что ж ты, милая, смотришь искоса,
Низко голову наклоня?
Трудно высказать и не высказать
Всё, что на сердце у меня.
А рассвет уже всё заметнее
Так, пожалуйста, будь добра
Не забудь и ты эти tixie
Подмосковные вечера.”
Ovo su riječi, jedne od ruskih ratnih koračnica, na ogavnom jeziku i pismu, s kojima su proteklih stotinu godina, Rusi vodili ratove širom svijeta.
“Не чује се ни шуштање у врту,
све је замрло до јутра.
Кад би знали ви, како су драге ми
Подмосковске вечери.
Речица жубори и не жубори,
сребрна од месечине,
песма се чује и не чује
у тим тихим вечерима.
Зашто драга гледаш попреко,
сагињајући главу ниско?
Тешко је исказати и не исказати
све што ми на срцу лежи.
А зора све више руди.
зато те молим, буди добра
и не заборави и ти
Подмосковске вечери.”
…
Nešto nije u redu?
Ništa niste razumjeli?
Ma niste ništa izgubili.
Budite bez straha i bez brige, ovo pismo i ovaj jezik, neće se zasigurno koristiti u “civiliziranim Demokracijama”, narednih pet stotina godina.
Važno je da ste razumjeli da Njemačka nije Hitler, Amerika nije Nixon, Regan ili Trump, Srbija nije Milošević…
…a ni Hrvatska nije Pavelić.
A Rusija?
Rusija je Rusija!!!!
P.S. Još 1934., veliki dirigent Šostaković postavlja pitanje: Tko je dobar, a tko loš? Tko je Peter, tko vuk, a tko su lovci koji žele samo ubiti vuka, umjesto da ga smjeste u Zoološki vrt, pa da tamo živi kako se njemu dopada, do kraja života?