piše: Žarko Delač
Grad Zagreb je u svim bivšim državama u kojima se nalazio bio predvodnik industrijskog, kulturnog, sportskog, političkog i znanstvenog života i zbog toga vrlo često bio predmet ljubomornih i egoističnih napada. Slična je situacija i danas iako bi se o sportskoj perjanici moglo raspravljati s obzirom na uzlet splitskih sportaša.
Zbog toga su i sva događanja i potezi aktualne gradske vlasti izloženi dodatnim kritikama i gledaju se pod povećalom.
No, na to treba računati svaka gradska vlast u Zagrebu, pa tako nadam se i sadašnja, iako se nameće dojam kako ih sve češće opterećuju početničke pogreške. Došavši na vlast na krilima promjena i opravdanog nezadovoljstva većeg broja birača dugogodišnjom vladavinom najdugovječnijeg zagrebačkog gradonačelnika, dodatno su očekivanja veća.
Pri tome je neshvatljivo kako dobre namjere i prijeko potrebne poteze krivo prezentiraju i provode u praksi. Je li tome doista razlog neiskustvo i stara izreka kako je Iskustvo majka mudrosti, teško je za sada dokučiti.
Često se govori kako su i aktualni predsjednici vlade i države jeli iz zlatne žlice i kako nemaju smisao za probleme običnih građana, što ipak u svakodnevnom političkom radu nastoje demantirati. Zbog toga je za očekivati i kako će se aktualni zagrebački gradonačelnik trgnuti i shvatiti kako je Zagreb motor razvoja čitave Hrvatske i ogledni primjerak kako se političari odnose prema biračima.
Pri tome je potrebno napraviti distinkciju od rada u nevladinim udrugama, a kao pobornik cjeloživotnog učenja zasigurno će ubrzo prevladati sadašnje upravljačke poteškoće. Jedna od njih je i slaba komunikacija s djelatnicima gradske uprave što zorno potvrđuje i komunikacija s medijima koju umjesto zaposlenika grada obavljaju članovi platforme Možemo! Priznajući greške i pokazujući spremnost da se one isprave te usvajajući nova znanja i iskustva, za očekivati je u konačnici, kvalitativne i kvantitativne promjene u životnom standardu Zagrepčana.
U to zasigurno ne pripada glamurozna i skupa najava Internet aplikacije HACKL koju najveći broj stanovnika Grada Zagreba, a to su umirovljenici, nikada neće koristiti. Za njih bi bilo u ovom trenutku daleko važnije da im se gradonačelnik obrati s nekoliko ljudskih i toplih riječi ohrabrenja ako im ne može u ovom trenutku financijski pomoći kao što to čine gradske vlasti u brojnim drugim gradovima. Jer u sjećanju ostaje kako je socijalni program u Zagrebu bio najkvalitetniji i uzor većini drugih gradova.
Zaključak je kako se ne živi od obećanja i pomodarskih poteza poput uvođenja ideoloških obrazovnih programa već kvalitetnijih komunalnih usluga, većih primanja u gradskoj upravi i zagrebačkom holdingu, manjim cijenama komunalnih usluga… Nažalost sve to nije moguće uraditi preko noći a posljedica je u najvećoj mjeri većeg gospodarskog rasta i zamaha. I to je ključ svakog političkog djelovanja koji se provjerava na izborima.
Bilo bi dobro vidjeti kako izgleda recimo Novi Sad koji je prepun kranova i građevinskih strojeva i to ne samo za izgradnju skupih stanova u koje ulažu svoje novce bogati pojedinci. Zbog toga je potrebno svu energiju i političku aktivnost usmjeriti prema revitalizaciji gospodarskog i industrijskog oporavka po čemu je Zagreb donedavno bio nadaleko poznat i predvodnik u ovog dijelu jugoistočne Europe. Političari koji to ne žele čuti i razumjeti osuđeni su na jednokratnu upotrebu što je dosadašnja povijest političke prakse pokazala nebrojeno puta.