Sonja Smolec
Tebi, čiji sam uzdah bila, poklanjam stihove
Na zalasku sunca obavijenim tišinom,
nebom se prostrla meka ponjava noći.
Kad galebovi krikom najave odlazak dana,
poželjet ću udahnuti mirise frezija
a ne krizantema.
Ostaje mi tek nedopjevana uspavanka,
zaboravljene riječi pjesama mladosti,
utihla pjesma cvrčka.
Sumrak miriše na prezrelo jesensko voće.
Bez tebe, bez nas…
Pobjednička pjesma na natječaju Zvonimir Golob, 2022.,