tekst: Žarko Delač
Nastup hrvatskih sportaša na Zimskim olimpijskim igrama završio je za mnoge neuspješno, a za neke realno. U svakom slučaju možemo još jednom zaključiti kako o financijskom ulaganju u sport sve više ovise rezultati. I to ne samo u pripremu sportaša i masovnost već i odabiru prehrane, opreme i neslućenih dodatnih tehničkih i medicinskih inovacija.
Uzimajući ove činjenice u obzir, nije za očekivati procvat hrvatskog sporta, već upravo suprotno.
Razlog je što unatoč birokratskim potezima i osnivanjem između ostalog, Državnog ureda za sport, izostaje sustavna materijalna potpora i organizirani pristup promociji sportskih aktivnosti. Pri tome se i pojedine udruge koje promiču masovnost u sportu sve više okreću medijskoj promidžbi i financijskom prihodima, a ne svom osnovnom cilju – radu s djecom.
Zbog toga, ne samo u zimskim sportovima već i u ostalima, gubimo korak u odnosu čak i na nama susjedne zemlje.
Donedavno su nas spašavali obiteljski projekti i pojedinačni bljeskovi ali i toga ima sve manje i manje. Jedan od razloga nije samo financijske prirode već i općenito promjena u društvu i načinu života. Tako će te rijetko vidjeti nekoga da nabija s loptom po igralištu ili čuti da sakuplja marke, kovanice, olovke ili značke, već lajkove i preglede.
S druge strane, znanost i tehnologija se toliko uplela u sport da je on izgubio osnovnu draž i smisao.
Na prvi pogled to je uočljivo u NBA košarkaškoj ligi gdje su statistički podaci o igračima i njihovim učincima potpuno preuzeli dominaciju, a sportska neizvjesnost, ljepota akcije ili finta šuta i dodavanja, u drugom je planu.
No, gledajući samo profesionalni i vrhunski sport koji je postao izazov za menadžere i vlasnike klubova, potpuno zaboravljamo na rekreaciju i amaterski sport. Osobito pozitivne posljedice koje pomažu osobama koje se bave sportom da nauče na vrijeme izvršavati vlastite obveze, prihvaćaju lakše životne poteškoće i poraze, izgrađuju upornost i izdržljivost te, u konačnici, jačaju fizičko i mentalno zdravlje.
Promatrajući stoga sveukupne promjene u sportskom svijetu možemo zorno primijetiti kako i na tom polju dolazi do očigledne evolucije. Hoće li ona dovesti do potpunog urušavanja i uništenja poznate Coubertinove krilatice Važno je sudjelovati, nije teško odgovoriti. Naime, ona je već godinama potpuno izgubila smisao i pitanje je, je li moguća njezina revitalizacija.
Za tako nešto potrebna je temeljita promjena u odnosu na životne potrebe svakog pojedinca, drugačiji odnos prema prirodi i poštivanja povijesno utemeljenih ljudskih normi i pravila.
Pokreti koje promoviraju političari s ciljem biranja vlastitog spola, feministički istupi ili uvođenje ideoloških školskih predmeta, tome neće pridonijeti. Zagovornici evolucije mogu zbog toga biti zadovoljni jer im i sport služi kao dokaz njihove teorije ali nažalost brojne su civilizacije do sada upravo zbog promjena, propale.
Kroz povijest one su bile uglavnom uvjetovane klimatskim i prirodnim pojavama, ali sada je na djelu samouništenje uzrokovano vlastitim, ljudskim aktivnostima.
No, kada i hoće li do njega doći nitko za sada ne može predvidjeti.