Željka Blažević
Vuku sjećanja na južinu.
Valove što tuku u kaštelansku rivu.
Onda se more prelije.
Sve do klupe.
Tražeći nas.
More kao til.
Od plave do ljubičaste.
Boje mu se miješaju.
Pita: Gdje ste? Nema vas?
Onda povuče val.
Ribe šapću: Nema ih.
Školjke zasuze, more im suze briše.
Drugi put će opet poslati val.
Tražeći nas.