piše: Milan Rajšić
Žene i ženski problemi, proteklih su dana dominirale svjetskim medijima. Na trenutak su zaboravljeni rat, oružje, izbjeglice, nestašice, inflacija…
U naslovima i na fotografijama su se kočoperile rijeci kao zametak, plod, maternica, pobacaj, vagina. Ginekologija i anatomija su se uz pomoć Vrhovnih sudova, preselile u sredstva informiranja. I to čak dva puta u jednom danu.
U Njemačkoj je nakon osamdeset godina, nevažećim proglašen paragraf 219 a, zaostao jos iz nacističkog vremena, pa će se ubuduće, liječnici koji vrše pobačaje, moći reklamirati kao i oni koji liječe srce, mozak ili uho.
Ne znači to da će biti kao u “Konzum” ponudi: “Brz i bezbolan pobačaj za samo 99 euro” ili “Dva pobačaja za 150 euro”.
Od sada ce mlada uplakana djevojka, lakše doći do pomoći, jednako kao i mlada katolkinja ili muslimanka, koja ne smije svojima kod kuće izaći pred oči, jednako kao i vremešna čistačica, samohrana majka, kojoj se “opet omaklo”, a sada nema šanse da još nekoga izdržava, kad jednako teško izađe na kraj i sa sobom i onih troje malih.
Nadajmo se, da će im liječnik pomoći u kontaktu sa socijalnim radnicima pa ih još uspjeti i nagovoriti da odustanu od planiranog pobačaja.
S druge strane Atlantika, stigla je poražavajuća vijest, da je USA, odlukom Vrhovnog suda, ukinula pedeset godina star zakon, koji je davao za pravo svakoj ženi da odluči što i kako dalje, u slučaju neželjene trudnoće.
Maternicu nemam, nemam ni vaginu, nemam čak ni prostatu kao većina muškaraca, ponešto znam o “ὑστέρα hystéra” i bez premišljanja, stajem na stranu žena koje ovih dana protestiraju, noseći transparente na kojima između ostalog piše: “Dalje od moje maternice!”
Na ovo pitanje, odgovor trebaju dati samo žene, pa sasvim svejedno kakav on bio, a ne neki političari sumnjivog morala i pojedini svećenici još sumnjivijeg morala. Njima, kao i sudskom odlukom oduševljenom katoliku, Vici Batarelu, u ime moje bake, moje mame, moje sestre, moje supruge, moje kćerke, moje prijateljice, moje tetke, strine, susjede, komšinice, poručujem da svoj nos može gurnuti i u neke druge otvore i rupe, a Maternicu i Vaginu neka ostavi onima kojima pripadaju, da same odluče.
“Za mene je sreća, kad se živi noću, prozori u cvijeću
Ženska prava hoću.”
***
Na jednoj strani svijeta, sastali se šefovi G 7 zemalja, a na drugoj BRICS (Brazil, Rusija, Indija, Kina, Južnoafrička Republika)
Jedni predstavljaju pet posto žitelja Zemlje i sedam najbogatijih zemalja na svijetu, drugi predstavljaju više od polovice siromašnijeg čovječanstva.
Onih drugih četiri milijarde jada i bijede, na Plavom planetu, ionako ne predstavlja nitko, a još manje o njima brine.
Ali, izgleda da će sada biti bolje.
G 7 obećava Africi pomoć i investicije u iznosu od 600 milijardi nečega.
Neke od ostalih zaključaka trodnevnog radnog i prijateljskog G7 skupa u Bavarskim Alpama, možete pročitati u nastavku:
“Ako kaniš pobijediti ne smiješ izgubiti.” (Broj 1)
“Bolje živa kukavica nego mrtvi heroj!” (Grunf)
“Tko izgubi dobitak, taj dobija gubitak.” (Grunf)
“Bolje živjeti sto godina kao milijunaš, nego sedam dana u bijedi!” (Bob Rok)
“Tko spava, nije budan.” (Alan Ford)
“Kradem od siromašnih da bih dao bogatima.” (Superhik)
“Bolje je biti bogat i zdrav, jer ako si siromašan, džaba ti što si bolestan.” (Bob Rok)
“Bolje herojski ustuknuti nego kukavički pobijediti.” (Grunf)
“Bolje ispasti budala nego iz vlaka.“ (Grunf)
„Bolje izdati knjigu nego prijatelja!“ (Grunf)
„Oružje za ubijanje – teroristima poseban popust.“ (reklama)
„Mi ništa ne obećavamo i to ispunjavamo – stranka istine.“ (Reklama)
„Kupite cvijeće voljenoj ženi, ali ne zaboravite i na vlastitu.“ (natpis na cvjećari)
„Alane, bjež’mo, njih je dvojica, a mi smo sami!“ (Bob Rok)
“Bolje gotova gotovina nego čekovno očekivanje.“ (Grünf)
„Tko sanjari drhti. Ko drhti sanjari ili mu je hladno.“ (Grünf)
„Jedan za sve, sve za jednoga.“ (Broj 1)
„Pijte više mlijeka, a manje nafte.“ (Grünf)
„Prestanite mi davati milostinju jer sam mrtav.“ (iznad smrznutog prosjaka)
***
Viceve ne pamtim i nerado prepričavam, ali uvijek postoje iznimke.
Vic iz ranih sedamdesetih kaže kako Džemal Bijedić, premijer Eseferjota (tako Franjo), putuje po Africi i drži govore:
“Mi ćemo vama izgraditi nove škole! Mi ćemo vama izgraditi nove bolnice!”
A masa ljudi uvijek odgovara sa:
“ZUMBA!”
Skup gotov i Džemo mora u toalet. Mokri, zažmiri i opusti se, a kraj njega dvojica crnaca poluglasno:
“Pogledaj kako mu je mala ZUMBA.”
Ha, haaaaa, ha…