prilog: Dražen Radman
“I oprosti nam duge naše kako i mi opraštamo dužnicima svojim! ...
Da, ako vi oprostite ljudima njihove pogreške, oprostit će i vama vaš Otac nebeski. Ako li vi ne oprostite ljudima njihovih pogrešaka, ni vaš Otac neće vama oprostiti vaših.” (Matej 6:12,14)
Dianne B. Collard je, nakon teške borbe da oprosti ubojici svog sina, rekla nešto veoma duboko:
“Nisam si mogla dozvoliti da me ovaj otrov neopraštanja uništi. Trebala sam i dalje težiti opraštanju, bez obzira koliko teško to bilo.”
Nakon bolnog procesa da, uz Božju pomoć, oprosti u svome srcu nešto što je užasno teško i ‘nemoguće’, Dianne je došla i do ove spoznaje:
“Kako je neshvatljivo da mi koji smo nezasluženo primili oproštenje, sada razmišljamo o tome hoćemo li oprostiti onima koji su nas povrijedili…”
Mnogi se, među nama, prvenstveno vode osjećajima koji preplave kada nam netko strahovito naudi. Ponekad i prepuste…pa takvi osjećaji počnu ‘krojiti’ sav naš ‘preostali’ život, oduzimajući mu onu kvalitetu i dragocjenost koju, ipak, ima usprkos nekoj pretrpljenoj tragediji ili nepravdi.
“Ne vjeruj laži da moraš čekati da se tvoji osjećaji promjene prije nego počneš živjeti i djelovati u skladu sa svojom odlukom opraštanja.” (Dianne B. Collard)
Neopraštanje je, naime, ubilo više ljudi u ljudskoj povijesti nego što su to učinili svi virusi zajedno. A poznato je da čovjek može biti mrtav i dok je još živ.
***
“Oproštenje ne znači da ja s osobom koja mi je nanijela uvredu moram stupiti u bliži odnos. To je osobito istina ako je dotična osoba destruktivne naravi, živi u grijehu i ne želi imati nikakav odnos.” (Dianne B. Collard)
Nikad nije kasno da oprostimo dok god nije kasno.