piše: Stjepan Poljaković
Jako često citirani biblijski stih kada se nađemo suočeni sa nevoljama nalazimo u poslanici Korinčanima:
„Nije vas zahvatila druga kušnja osim ljudske. Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati ishod da možete izdržati.“
Razmišljah o tom stihu ležeći na kirurgiji brodske bolnice. Koliko je lakše nekoga tješiti tim stihom nego iskreno vjerovati u istinitost istoga ?
Kada ga koristite za tješenje važnija je vjera onoga tko ga čuje, kada se njime tješite vrlo je važno koliko ste spremni u njega vjerovati.
Ja sam se za njega grčevito držao suočen s najvećim izazovom, barem kada je zdravlje u pitanju.
Četiri godine živio sam u uvjerenju da me muči, prijeti; jedan problem zbog kojega ću prije ili kasnije pod nož, simptomi slični onima koji su mene mučili. Na kraju sam se suočio sa sasvim drugom dijagnozom, složenijom od one kojoj sam se nadao.
Izabrao sam dijagnostičara od povjerenja, ispalo je na kraju da je on i obavio ovaj zahvat, makar, a razumijem ga, ne voli obrađivati poznate.
Vraćamo se na trenutak stihu i u kontekstu iz kojega o njemu razmišljam, jesmo li tješitelji ili smo tješeni?
Išao sam na zahvat ne znajući što mi je, naslutio sam da je u pitanju neka tekućina u abdomenu i da sam trebao ranije doći.
Jutro poslije operacije saznajem što se zapravo događalo. Sve do samog zahvata nisu bili sigurni što im je za činiti. Sama operacija bila je vatrogasna mjera, oporavak ovisi o meni, mojoj disciplini, strpljivosti.
Do dolaska u bolnicu nisam znao da mogu biti pozitivan na COVID a ne infektivan, zarazan. U dva dana dvije kako mi znamo reći, zaguljene dijagnoze.
Kada su mi rekli da svježe operiran moram na COVID odjel stekao sam dojam da me lift ne spušta samo dva kata niže nego da onako, bukvalno propadam u bezdan.
Iskreno, uplašio sam se. Pitao se kako to već biva, zašto ja? zašto sad? Koliko mogu podnijeti?
Imao sam dvije malo žešće psihološke krize, redovito noću, poslije druge sam se do kraja predao Bogu u ruke.
Kroz glavu su mi prolazili stihovi psalama, i ovaj stih između ostaloga. Nakon nepuna dva dana vratiše me s COVID odjela jer su ponovnim testiranjem zaključili da sam ipak negativan.
Bog mi je pokazao nove dimenzije, dao mi je da gledam kako izgleda borba za goli život iz više uglova.
Imao sam prilike gledati borbu za život iz perspektive njegovatelja, sada sam to sve promatrao iz perspektive njegovanoga, susjedi u krevetima do mene borili su se za živote, za novi udah, i pri tome ne mislim samo na one s COVID odjela.
Moram odati priznanje osoblju na odjelu, krevet na kojem sam ležao star je preko 40 godina, jedna od sestara rekla mi je da su navikli da uvijek nečega nema, unatoč tome ni u čemu ne bijah odbijen, neposlužen.
Moja izabranica voli knjigu Propovjednikovu, često razgovaramo o njoj.
Ispraznost nad ispraznošću sve je ispraznost.
Kada se suočite s boli, s bolešću uopće, shvatite koliko život može biti isprazan. Koliko se puta brinemo i mislimo o zapravo nebitnim stvarima?
Sve brige koje sam brinuo, iz perspektive bolničkog kreveta izgledaju tričave, sitne.
Kad vam život ovisi o zalogaju koji uzimate, zapravo, o tome kako zalogaj uzimate, sve ostalo postaje nebitno.
Bitno je nastaviti živjeti, željeti preživjeti, cijeniti život, dan koji imamo na raspolaganju.
Samo je danas naše, jučer je bilo, a o onom sutra ne znamo puno. Naša halapljivost ne dopušta nam uživati u malim zalogajima, naše brige ne dopuštaju nam uživati u trenutku.
Bog mi je dao drugu priliku, natjerao me da usporim, stavim naglasak na naoko nebitne detalje, smanjim veličinu zalogaja i samom sebi dam vremena.
Od same dijagnoze važnije je znati kako se nositi s njom. Ja sam eto počeo učiti.
Dragom Bogu slava i hvala za sve uslišene molitve i vodstvo u trenutcima kušnji.
I za kraj dijelovi Četrdesetog psalma.
A ti, o Jahve, milosrđa mi svog ne krati,
dobrota tvoja i vjernost neka me svagda čuvaju.
Neka kliču i nek’ se vesele u tebi
svi koji te traže!
Neka govore svagda: »Velik je Jahve!«
svi koji spasenje tvoje ljube.
Bijedan sam ja i nevoljan,
al’ Jahve se brine za me.
Ti si pomoć moja i moj spasitelj;
o Bože moj, ne kasni!
…
foto: Sonja Breljak