KOMITE IZ SIBINJA

piše: Emil Cipar
Seobe hrvatskog naroda iz jednog kraja u drugi postojale su uvijek. Sa seobom je uvijek bila povezana netrpeljivost domicilnog stanovništva prema doseljenicima. Tako je i u Sibinju, jednom selu u Slavoniji …u selu u kojemu sam išao u školu.

Ovo selo-općina opljačkano je prije desetak godina za zemljište koje mu je poklonila država. U to doba načelnik općine je bio jedan doseljenik iz Bosne. Sudski proces u tom slučaju nije završen, ali se sve svodi na to kako je okrivljeni načelnik bio samo jedna mala karika u lancu jedne globalne pljačke državne imovine. Ispada kako je zemljište poklonjeno selu samo zbog toga da bi mu nakon kraćeg vremena bilo oteto.

Neovisno o ishodu sudskog procesa ova pljačka nanijela je selu veliku štetu i to ne samo materijalnu. Selo je podijeljeno na „moralne“ domicilne i „lopove“ doseljenike. Ispada da je lopovluk u ove krajeve došao tek njihovim doseljavanjem. Normalno je da to nije točno, ali dokazati suprotno i nije baš uvijek jednostavno.

Istražujući ovih dana nešto u Državnom arhivu u Slavonskom Brodu, sasvim slučajno mi dođe u ruke ljetopis sibinjske škole iz 1918.

Tema mog istraživanja je i bila upravo osnovna škola u Sibinju. Zanimalo me vrijeme u kojemu sam ja pohađao tu školu …dakle 1956-1963 godina. Ali kad sam već tu i ljetopis iz 1918. mi je pred nosom, pa da zavirim malo.

I dok sam čekao da mi službenica Arhiva donese dokumente koji su me zanimali …zavirih u taj ljetopis iz 1918.

Te godine proglašena je 29. listopada Država Slovenaca, Hrvata i Srba nakon što je Hrvatski sabor raskinuo sve državno-pravne veze s Bečom i Budimpeštom. Osnovana je Država Slovenaca, Hrvata i Srba, od zemalja na kojima su živjeli južnoslavenski narodi u Austro-Ugarskoj, s Narodnim vijećem Slovenaca, Hrvata i Srba i s vladom kojoj se na čelu nalazio slovenski političar Anton Korošec i potpredsjednici Ante Pavelić, stariji i Srbin Svetozar Pribičević.

Kako ne bi došlo do zabune, hrvatski predstavnik u predsjedništvu Dr. Ante Pavelić nije političar istog imena i prezimena koji je kasnije sa fašističkom Njemačkom sklopio pakt. Ovdje se radi o zubaru Anti Paveliću koji je umro 1938.

Novoproglašena republika nije dugo potrajala, mjesec dana otprilike, a onda je proglašena Kraljevina Srba Hrvata i Slovenaca.

Ta velika nacionalna povijest ogledava se i u rukopisu koji se nalazi ispred mene. Naravno tu se ne spominju gore navedeni političari, ali povijest jednoga sela i događaji u njemu potvrđuju da nije niti moglo doći do drukčijeg razvoja događaja na nacionalnoj razini.

Prekrasnim rukopisom učitelj Bachon, sibinjski kroničar je za 1918. Napisao slijedeće:

Trajanje strašnog rata kroz pet godina promijenio prilike u Sibinju i Andrijevcima na gore. Odsutnost mnoštva muškaraca u vojsci, neprestano podavanje vojnika, konja, tegleće marve, kola i orme zadalo je veliki udar proizvodnji agrikulturnih proizvoda. Posljedica bijaše da je mnogo zemlje ostalo neobrađeno, a prema tomu poskočile cijene životnim namirnicama. Razne uredbe i gospodarski odbori glede intenzivnije obradbe zemljišta slabo su koristile, jer su većinom ostale na papiru.

Kroničar Bachon navodi i razloge općeg nezadovoljstva:

Velika bijeda u jednih, a obilje novca u drugih doprinijelo je tomu da je moral znatno pao, što moram sa žalošću konstatirati… Velika većina seljaka nagomilala se novcem tako, da ih je mnogo bilo koji u mirno doba nisu imali ni 100-200 kruna gotovine, danas broje na hiljade…

…Loša opskrba momčadi na ratištu u hrani i odjeći, pak silni ratni napori doveli su do bjegstva sa pozicija. Takovi bjegunci skrivali su se po šumama i stvarali tako zvani „Zeleni Kader“…

…Kada je hrvatski sabor u Zagrebu zaključio državno razriješenje sa Hapsburgovcima i Ugarskom nastao je u zemlji prevrat. „Zeleni kader“ istupio je iz šuma te stao pljačkat, otimat i ubijat. Općenito je strah zavladao među pučanstvom pred takozvanim „Komitama“. Nu, pljačkanja i paljenja provodili su i domaći žitelji iz Sibinja, a prednjačili su Završci…

Kroničar Bachon navodi iscrpno što je sve opljačkano i zapaljeno u Sibinju u četiri tjedna republike. Između ostalog zapaljena je i tada jedina kuća katnica u selu, vlasništvo obitelji Goldberger. U kući je bila i trgovina koja je prije toga opljačkana. Bachon navodi i cijene osnovnih životnih namirnica koje su po njemu, uz pohlepu pojedinaca, bile osnovni uzrok vandalizmu.

A cijene su tada bile stvarno visoke. Jedan nadničar mogao je dnevno zaraditi 8 kruna i hranu. Za to je mogao kupiti kilu i pol pšenice, tri četvrt kilograma mesa, ili četiri boce piva.

Za jedne opanke morao je dati 200 kruna, a ako je poželio odijelo onda bi ga ono koštalo 3.000 kruna.

Zbog pljačkanja je tada u prosincu 1918. strijeljano sedam osoba.

O ovim događajima nije se kasnije u selu javno pričalo, ali se tu i tamo spominjalo. Pljačkanje su počinili domaći stanovnici. U to doba nije u selu bilo Bosanaca na koje bi se mogla svaliti krivnja.

Kada prilike to dopuštaju zlo može napraviti svatko kako je na ovom primjeru kojega je seoski učitelj Bachon zabilježio za povijest to jasno vidljivo.

Sibinj je po tipu zbijeno, tipično slavonsko naselje nedaleko Slavonskog Broda (samo 8 km) nastalo duž glavne ceste, koje je u potpunosti iskoristilo svoj položaj – blizinu grada, a ipak je dobrim dijelom sačuvalo seoski mir i divne običaje, po gradovima gotovo zaboravljene. Širi se pretežito nizinskim područjem između regionalne ceste i željezničke pruge u smjeru Zagreba te uz križanje cesta prema Požegi. Urbanistička koncepcija mjesta je izrazitog povijesnog tipa, uvjetovana prolazom “carske” ceste i željezničke pruge te kasnijim napretkom industrije u Slavonskom Brodu. Naselje ima lijep položaj na dodiru posavske nizine i ogranaka Dilja. (Wikipedija)

I moglo bi se tu tako lijepo živjeti kad bi bilo dovoljno pameti!