piše: Marija Juračić
Moja se baba okomila na reklame. Budući da doručkuje kada se mi ostali već raspršimo za našim obavezama, ona voli nešto prigristi uz svoju omiljenu TV sapunicu. I upravo kada se udobno smjesti i počne uživati u sapunici i slasnom zalogaju, iz TV- ekrana, bez ikakve najave, izlete nečije kvrgave i dlakave, bose noge ravno u njezin tanjur, a vlasnik nogu krene s pričom kako je nekakav uređaj pokrenuo njegovu lošu cirkulaciju.
Još je gore kada na ekranu u krupnom planu pokažu nečiji vrat i poprsje, puno crnih bradavica. Baba panično grabi daljinski i prebacuje program, ali uzalud. One crne bubuljice već su dobrano zapaprile njeno jelo. Slažem se s babom da bi reklame morale biti suptilnije.
Baba neće priznati, ali ja znam što je izazvalo njezinu averziju prema reklamama. Nju, koja toliko ističe da reklamama ne vjeruje, prevarila je reklama za odčepljivanje odvoda. Bolje reći, prevarila ju je starija žena koja plačnim glasom dirljivo priča o svom lošem iskustvu s odvodom. Baba joj je povjerovala i kupila vrlo skup proizvod koji nije vrijedio ništa više od drugih, mnogo jeftinijih sličnih proizvoda. Na kraju je zvala vodoinstalatera. Krišom. Kada su starci na poslu, a ja u školi. Nije mogla znati da markiram matematiku pa sam je ulovila na djelu.
Babi posebno skoči tlak kada na netu pročita da netko nudi razne lijekove kao senzaciju, kao čudotvorno sredstvo. Priča je uvijek ista: Veliki stručnjak uspješno liječi sve bolesti, naime, liječi upravo onu koja je vas napala, a on je lijek otkrio zbog svoje sirote majčice ili ljubljene supruge koje pate od iste bolesti. Babi ne ide u glavu da netko ne vjeruje „zločestoj farmaceutskoj industriji“ u čija se istraživanja ulažu milijarde, a vjeruje sirotom stručnjaku nedefiniranog zanimanja koji je, eto, radeći u svom mračnom podrumu, otkrio nešto tako čudotvorno, da su liječnici popadali na stražnjicu od čuđenja kad su vidjeli djelotvornost lijeka i „nisu mogli vjerovati svojim očima“.
Kada u šali pitamo babu, hoće li opet vjerovati plačnom glasu neke starije gospođe, ona samo slegne ramenima i promrmlja: „Svaka škola košta, a čovjek uči dok je živ.“