piše: Milan Rajšić
Prvih devet dana sam okretao pedale bicikla vozeći se cestom u Italiji, popularno zvanoj Adriatica.
Sada sam već četiri dana na cesti koja nosi ime Jonica, a koja se uz obalu Jonskog mora pružila na više od sedam stotina kilometara.
Obala nije razvedena, nema prirodnih zatona i lučica, a od otoka je jedino Lampeduza puno bliža Africi nego Italiji.
Tri italijanske provincije su na Jonici: Apulija, Basilicata i Kalabria.
I dok su prve dvije skoro ravne, unutrašnjost Kalabrije su brda koja se blago spuštaju do mora.
Visoko u brdima izgrađena naselja koja više liče na orlova gnijezda.
Obalni pojas Jonskog mora je prava plodna ravnica. Nema što ne raste i ne donosi plodove.
Najmanje raste i najmanje plodova donosi turizam, koji je na ovim prostorima razvijen kao na hrvatskom Jadranu krajem šezdesetih godina.
Ili Italijani nešto znaju, što nitko drugi ne zna, pa ovdje ne investiraju u turizam, ili ovdašnji Italijani pojma nemaju kao drugi narodi, kako se pravi novac.
Ili možda nešto treće.
Bilo kako bilo, stotine kilometara morske obale u Europi su prazne.
Za pravu pohvalu.
Basilicatu ću zapamtiti po italijanskoj traljavosti i nonšalanciji.
Ondje sam se tri puta susreo s tim da jednostavno nema dalje ceste ili nema mosta koji bi trebao povezivati ceste.
U Basilicati se nisam smio dalje voziti cestom, jer ju je netko preko noći preimenovao u auto cestu, ali sam i doživio da biciklom mogu voziti po autocesti, skupa s traktorima.
Na dva mjesta sam doslovno, par stotina metara morao nositi svoju biciklu i sav prtljag. Jedanput jer je neki osobenjak, uskratio prolaz gotovoj cesti preko svoga posjeda, a drugi puta jer je (predprošlogodišnja) bujica, odnijela više od pola mosta.
Dobro još i funkcionira ta Italija.
U Kalabriji sam se po prvi put u 1500 kilometara dosadašnjeg puta, sreo s nečim sličnim našim putokazima i daljinarima.
Kalabrija je Eldorado za kavopije. Ovdje kava košta 70 euro centa.
Kalabrija je horor za obožavatelje interneta, jer u pet dana nisam našao niti jedan bar ili kakav drugi javni objekat s priključkom na mrežu.
Kalabrija je puno siromašnija od drugih provincija, kroz koje sam prošao, ali su im kuće puno veće i raskošnije.
Svaka pomisao na veze s ‘Ndranghetom, sasvim je namjerna.
Vrijeme me posljednja tri dana baš i ne mazi.
Kiša pada nekoliko puta tijekom dana, a zapadni vjetar, sličan našem jugu, lomi kosti.
Uz puno više napora i muke, puno manje kilometara i puno više bola u koljenima.
Ciao