Nada Vučičić
Kaže mi Tagore jutros:
Dijete, život je putovanje duše i tijela
Glava mu sijeda mudro zbori
Gledam tog starog učitelja
Odlučim hrabro da odgovorim!
Život je priča Rabbi mili
Uzmemo od nje najljepši dio
I plovimo u njem nemirnim valovima
da nas život ne bi potopio
i s najdražom rukom šetamo cvijeće
beremo pjesme kao voće
i konjima šapćemo u planini
brišemo kapi kiše i životne zloće
oblaci tamni dođu i odu vjetar se igra
a ruke su tu da nas drže
ruke drage i potrebne
ta naša snažna uporišta