Miljenka Koštro
Ne poznajemo mi jedni druge
Ne poznajemo brazde koje je netko orao
Sjeme u njih sijao i znoj prolijevao
Ne poznajemo ni žetve tuđe
Jesu li bile plodne, ili je suša sve spržila
Ne poznajemo mi jedni druge
Što se krije ispod pogleda hladna
Ponekad gladna, ili mila
Ili ljubavi puna
Ni dlanove tuđe ne poznajemo
Koliko žuljeva je na njima zacijelilo
Koliko tuga je srce isplakalo
Koliko puta duša boljela
Odbačena i žedna kapi ljubav
Gladna zrnca nade
Ne primjećujemo mi tuđe suze
Isplakane u sutonima kasne jeseni
Kad sve se tuge i boli saberu u gluhoj samoći
A ruke i misli zadrhte uprte Nebu
Ne poznajemo mi jedni druge
Kad krv se u venama ledi
Kad dodir ruke, zagrljaj, ili topla riječ
Dođu kao utjeha, kao lijek
Možda već sutra netko će za tebe
Morati namjestiti bolnički krevet
I preko volje za tebe oguliti naranču s toplog juga
A ti ćeš mu umornim pogledom reći hvala