piše: Esad Redža
Veliki čovjek na maloj klupi po velikoj vrućini razmišlja glasno o malim ljudima, dovoljno da ga čujem sa susjedne klupe.
Zrak je upravo dosegnuo temperaturu naših tijela.
Svaku izgovorenu riječ zapisujem na svoj mobitel.
Mozak mu naprosto briljira, možda to ima veze s vrućinom, nije još znanstveno potvrđeno ali sigurno ima neke veze.
“Civilizacijsko stremljenje ka boljem za cijelo čovječanstvo počinje uvijek od pojedinca.”
To je prvo izgovorio dok mu je pogled fiksirao gustu krošnju kestena u parku.
Mene nije niti doživio iako sam relativno blizu njega.
Čak ni kada mi je pala do pola ispijena bočica vode s klupe i dokoturala se tik do njegovih nogu.
Naslov s bočice “IZVORSKA VODA”gledao je točno prema meni.
On je i dalje gledao u krošnju kestena pa nastavio.
“U svakom od nas leži sjena prošlosti.
U svima postoji neki tajni kod po kojem funkcioniramo.
Onog časa kad svoje interese stavim ispred zajednice u kojoj živim postajem problem i za sebe i za nju.
Koliko smo spremni djelovati i živjeti za druge?”
Nakon izgovorenog pitanja smrznuo mi se pogled na natpis s bočice IZVORSKA VODA.
Pa mi je mozak ponudio opciju izvorno znanje, pa mi se više ništa nije činilo slučajnim.
Više mi nije bilo vruće. Dobio sam dar govora u trenu i krenuo sada još glasnije nego on davati odgovor na njegovo pitanje:
“Svjesnost svakog od nas, od malog čovjeka kako to znaju reći, mora biti
oštrija, pažljivija i nadasve hrabrija.
Termin “mali čovjek” je toliko nakaradan i toliko smo ga svi skupa prihvatili
kao alibi za svu nepravdu koju nam čine VELIKI.”
Nakon što sam izgovorio ovo VELIKI probio me veliki znoj ali mislim da nije od vrućine.
Više od straha njegove reakcije. On se nonšalantno okrenuo prema meni i bez gledanja pokupio bočicu kraj svojih nogu te me upitao:
“Tko je to veći gospodar tvoje
sudbine od tebe samog?
Reci mi mali čovječe.”
Tada je iz mene krenula bujica, povišenim tonom sam mu odgovorio:
“Neću biti mali čovjek u službi zajednice, od kuda Vam pravo tako me zvati.”
Možda baš u nama “malima” čeka jedan koji stremi za bolje cijelog čovječanstva, a Vi što čekate takvog nazovite ga sebi ravnim, a ne VELIKIM.
Budite uz njega i pazite da mu na vrijeme okrenete leđa kad Vas nazove “malima”.
On se na to nasmijao, dobacio mi moju bočicu, precizno ravno u moje ruke te rekao:
“Čuvaj se velike vrućine i malih ljudi!!!”
Potpuno mokar od znoja i osupnut istinom ispio sam ostatak tople IZVORSKE VODE .
foto: Sonja Breljak
Divan tekst.
Hvala vam