ŠAMPION DEMAGOGIJE

TRN U OKU
piše: Mirko Omrčen
Za dobru i uspješnu politiku potreban je rad, te silno i svestrano znanje. Za uspješnu politiku uz to je potrebno mnogo dara i talenta, čisto poštenje-karakter, potrebna je energija-odvažnost i odlučnost. Ako nešto od toga nedostaje politika je neuspješna, bez toga nema pravih državnika i samo onima, koji imaju sve te odlike, može biti povjerena sudbina, sreća i zajedničko dobro naroda i države. Gdje nema političara s takvim odlikama, tamo narod i država stradava od nesposobnih, nevještih i nepoštenih političara, koji kao takvi često nose i propast takvoj državi.
U Hrvatskoj takvih političara nema i to je jedan od razloga stradavanja hrvatske države i hrvatskog naroda, to je jedan od razloga naše posvemašnje propasti.
Politika je i nauka koja se oslanja i na misli i na ljudske osjećaje, te zbog toga u politici treba računati s onim što misli narod i što osjeća narod. Hrvatski političari, koji se politikom bave i stoga da bi od nje mogli dobro živjeti, za to pravilo dobro znaju. Oni se i vode tim pravilom u svome političkom radu, kako bi narodnu duševnost doveli u sklad s političkim ciljevima. Stoga su hrvatski političari razvili osobitu vještinu i način, kako pridobiti narod za sebe i kako ga voditi onamo kuda oni hoće.
Tu vještinu karakterizira osobito jedna stvar, a to je baratanje praznim parolama-geslima, koja idu samo za time da se time svidi narodu Ta vještina zove se demagogija, a njeno značenje potječe od grčkih riječi demos-narod i agogos-voditi. Ona je bolest u politici, a političari demagozi su prava nesreća za narod. Demagogijom se koriste da bi ostvarili svoje bolesne ambicije i osobne koristi, a na štetu naroda. Demagogija svoju moć stiče i održava podilazeći “narodnim željama“ uz svesrdnu pomoć retorike i propagande.
Demagogija podrazumijeva obmanjivanje lažima, lažnim izjavama i obećanjima. To je sijanje iluzija kojima se stječe povjerenje masa i upravlja njihovim ponašanjem. Demagogija je svojevrsno ispiranje mozga, a njena vještina sastoji se u tome, da se izmišljaju uvijek nova, ljepša, bučnija i jača gesla i što netko više barata praznim geslima redovito bolje uspijeva u narodu.
Demagog je ona vrsta političara koji obećava, obmanjuje, vara i mami a ništa ne ostvaruje.
Demagog koristi laž i poluistine, demagoški povlađuje masama, kazuje im ono što žele, iako zna da je sve što govori laž.
Pravi primjer vrhunskog demagoga, koji je svoje osobne ambicije ostvario lažnim obećanjima, obmanjivanjem, sijanjem iluzija i ispiranjem mozga narodu je hrvatski predsjednik Ivo Josipović. On se u svojoj kampanji svesrdno služio demagogijom, raznim ispraznim obećanjima, iako je bio svjestan da ni izdaleka nije kadar postići ono što je obećavao i što je narod tražio i očekivao.
Lijepih, bučnih, jakih i praznih parola,koje je koristio u svojoj kampanji bilo je mnogo i premnogo. Još su svježe i svima dobro poznate, no kao i svaka demagogija nisu ništa promijenile u hrvatskome društvu. Rezultat predsjednikove demagogije je to, da je razočarani narod još više pao u apatiju prema politici uopće, što je još više otvorilo put nasilju i samovolji, da još više zavladaju.
Hrvatska je tako umjesto novog puta, puta stabilnije, sigurnije i gospodarski razvijenije zemlje, puta demokratskog i kulturnog napretka i socijalnog blagostanja ostala dom nesigurnosti, zaostalosti, siromaštva, diktature i ljudske nepravde. Slika Hrvatske groznije izgleda, nego li je izgledala u vrijeme prije Josipovića.
Nije promijenjeno ono što je pogrešno, ono što ljude čini nejednakima, što ih dijeli i ponižava, nije pobijeđena nepravda, nije ostvareno pravednije društvo, društvo u kojem svaki građanin ima jednaka prava i jednaku šansu. Današnja slika i današnje stanje u RH negacija je svega onoga što je predsjednik obećavao Hrvatska je i dalje zemlja neodgovornosti, nepoštenja, nepovjerenja, nepoštivanja volje građana, temelji se na nejednakosti i sve pogrešno, što je ljude činilo nejednakima još je uvijek tu. Kao što je to bilo i jučer, Hrvatska i danas predstavlja bolesno, nepravedno i zaostalo društvo, a predsjednik spasitelj samo je jedan od onih snaga koja sudjeluje u građenju temelja nepravde i neslobode.
Hrvatska je još dalje od afirmiranja vrijednosti demokratskog društva, pravde i pravednosti, društvene solidarnosti, socijalne osjetljivosti.
Umjesto ostvarenja potpune demokracije hrvatski politički sustav i dalje je oligarhija sa demokratskom legitimacijom. Aktualne političke stranke, koje su već dva desetljeća na političkoj pozornici i u gro planu ne služe ničemu do li zamagljivanju osnovnog odnosa moći između oligarhije i građana, od kojih tek formalno zavisi vlast. Narod je tek formalno suveren, a ta njegova suverenost očituje se tek u tome da na periodičnim izborima ima pravo glasa. Vješti demagozi, uz vještu retoriku i propagandu lako uspijevaju da glasovi odu uvijek istima.
Obim ostvarenja pravde u Hrvatskoj najbolje se može sažeti u jednoj rečenici a nju možemo formulirati na način da kažemo kako je današnja pravda u RH teža ljudima i od same nepravde.
Razina društvene solidarnosti nikada nije bila niža, a o socijalnoj osjetljivosti ne može se uopće govoriti. Osobito je začuđujuća neosjetljivost politike općenito i same vlasti na siromaštvo koje raste. To se potpuno ignorira, a razmjeri siromaštva su strašni i veliki, te kao takvi doprinose općoj društvenoj nestabilnosti. Ne nude se rješenja problema siromaštva, a paradoks u svemu je da upravo siromašni plaćaju više i najviše, jer primjerice kupuju na malo i na kredit, a to je najskuplja kupovina.
Sve to vješto se gura pod tepih izmišlja se sve i svašta kako bi se fokus javnosti usmjerio od glavnih problema hrvatskog društva. Izmišljaju se nove parole, nova gesla, demagogija ide još dalje  Predsjednik tu pokazuje sav svoj ogromni potencijal, pokazuje se šampionom demagogije. Bježeći od odgovornosti on pribjegava novoj demagogiji, kako bi ublažio svoj neuspjeh. Tako govori :  “Bliži smo pravednosti nego smo to bili prije godinu dana“.
Slažem se sa mišljenjima, koja će reći kako funkcija predsjednika na mnoge stvari i probleme ne može utjecati, jer nema te ovlasti. No već samim time što je obećavao nešto na što zacijelo ne može utjecati znači i pokazuje, da se tu radi o vrhunskom demagogu i demagogiji. Njegova demagoška tvrdnja, kako je on sa svojim uredom utjecao i pridonio otvaranju beskompromisne borbe protiv korupcije i kriminala samo ga potvrđuju kao demagoga, jer niti je on što utjecao, niti postoji kakva beskompromisna borba protiv korupcije i kriminala. Postoji samo politički obračun unutar vladajuće partije uljepšan pokojim hapšenjem u neutralnoj sferi.
O pravoj borbi moći će se govoriti tek kada se otpočne sa obračunom u nedodirljivoj sferi, sa kriminalom počinjenim u privatizaciji i današnjim izvorištem korupcije i kriminala financijskom oligarhijom i moćnim korporacijama.
Do toga neće doći tako skoro, kao ni do pravde i mnogo čega obećavanog, no da ne bismo ostali potpuno bez nade utjeha nam je predsjednik-demagog koji već ima nove parole, nova gesla. On sije nove iluzije kako ćemo ulaskom u EU ostvariti uspješnu, prosperitetnu i pravednu Hrvatsku. To je njegov novi put naše stabilnosti, sigurnosti, gospodarskog razvoja, demokratskog i kulturnog napretka i blagostanja. I nije jedini koji demagogijom želi uvući što više naivnih i neodlučnih Hrvata u novo zlo u novu tminu. Nije jedini koji za zlo vele dobro a dobru zlo, koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu. Jao takvima ( Iz 5,20).
Dosadašnja politika predsjednika države jedna je neuspješna politika, neuspješna je jer je nedostajao pošten rad i potrebno silno i svestrano znanje. Umjesto toga prevladavala je demagogija, a ona donosi samo osobni uspjeh, dok narodu i državi donosi propast. Ta politika i dalje će biti neuspješna, sve dok se s riječi ne prijeđe na djelo a upravo to je izostalo. Upravo djela ponajviše oslikavaju vrijednost osobe, a kako ispravno na osnovu izgovorenog i učinjenog prosuđivati govori poučna kurdska poslovica koja kaže: Tko je rekao i učinio? -Čovjek; Tko nije rekao a učinio? -Lav; Tko je rekao a nije učinio? – Magarac !