piše: Dražen Radman
“A što sad, kad te nema tu nisi bitan; kad si tu, opet nisi bitan…i luzer si…i što onda…”
Ovo su riječi koje je tragično preminuli poznati novinar postavio nedavno na naslovnicu svog Facebook profila.
Šira javnost još ne zna stvaran uzrok njegove smrti (zasad su samo nagađanja), a ako se i utvrdi što je pravi uzrok, vjerovatno se neće tako i službeno objaviti…iz razumljivih razloga. Možda ponajviše zbog poštivanja tugujuće obitelji…
Usput govoreći, vidio sam mnoštvo komentara na društvenim mrežama koji ne odaju niti malo sućuti i digniteta prema preminulom i njegovoj obitelji. Naprotiv, tolika količina bešćutnosti i zluradosti ozbiljna je i patološka pojava koja s vremenom ne posustaje. Dapače, raste iz dana u dan…
…
Ne ulazeći u dublje istraživanje, zadržat ću se samo na gore istaknutoj izjavi s Facebook profila preminulog novinara.
Napisane riječi kao da govore o tome kako možeš raditi loše i nikako ili pak vrlo predano i profesionalno, biti uspješan ili ne, svejedno je…uvijek ćeš u nečijim očima biti luzer… Možda čak i u svojim očima.
Dakle, mislim da navedena izjava upućuje na jedan dublji problem kojeg mnogi imaju…
U našem životu zna postojati ona vrsta teškog stanja (čak i kad nam jako dobro ide u određenoj ‘branši’), pri kojem doživljavamo sebe kao neuspješnog čovjeka…kao luzera kojemu, stoga, ništa više nema smisla. Ili kojemu (du-du-du) – nema pomoći.
…
Nekoliko napomena:
1. Istinsko zadovoljstvo i osjećaj ispunjenosti (pronađenosti) NIJE povezan s mojim poslovnim uspjehom ili neuspjehom
2. Istinsko zadovoljstvo i duboki smisao, NIJE povezan s onim što dio ljudi iz moje neposredne (poslovne ili druge) blizine misli ili govori o meni
3. Istinsko zadovoljstvo i duboki smisao, usko je povezan s mojom ukorijenošću u dubljem duhovnom identitetu, nevezano za moj uspjeh ili neuspjeh…ili za ono što će drugi reći
4. Istinska ispunjenost i identitet počiva u mom odnosu prema neprolaznim vrijednostima, tj. u mom odnosu prema vječnom i živom Bogu
***
Tragična smrt vrsnog novinara možda upravo upućuje neke među nama da preispitamo i damo odgovor na pitanje:
“Na kojem temelju počiva moj identitet?”
Jer danas-sutra, nikad ne znaš kada, može doći situacija koja će nas lako, pa i preko noći, dovesti u ‘luzersko’ stanje pri kojemu možemo povući neki iracionalni potez, ne nužno i koban…
U svakom slučaju, mnogima od nas se zna dogoditi, ili se već (dugo) događa da svojim življenjem gradimo ‘kulu od karata’…bilo za sebe…ili za svoju djecu. Pa se dogodi što se dogodi…
A mogli bismo bolje… jer ne moramo biti (ostati) ‘luzeri’…
***
Psalam 127:1