piše: Milan Rajšić
Ove zime sve nas očekuje glavna uloga Hamleta. Cijela umjetnička sposobnost svest će se samo na to, kako izgovoriti jednu jedinu rečenicu i gdje staviti jedan obični mali “,”
“Grijati se ne platiti!”
Za razliku od hamletovskog pitanja “ili – ili”, stavljanje zareza nas neće spasiti od zimske hladnoće i drhtanja. Odlučimo li se grijati i potrošeno ne platiti, bit će nam jednako hladno i neugodno, kao da smo se odlučili platiti basnoslovnu sumu, a zbog nedostatka energenata, zimu provesti u mraku i hladnoći.
Ako se jedan dan u tjednu ne tuširamo, uštedjet ćemo za godinu dana 280 kilovat sati struje, preračunato u lovu, cijelih 45 euro. Pa tome dodamo za jedan stupanj nižu temperaturu u prostoriji, pa dva i pol sata manje gledamo televiziju, pa napustimo sušenje i peglanje rublja, hodamo po stanu s čeonom lampom na glavi, noću isključimo telefon, ne podgrijavamo hranu od jučer, obavezno poklopimo posudu u kojoj kuhamo, zamijenimo hladnjak, štednjak, usisavač, perilice razne s modernima ekološkim… Na kraju je brojka fascinirajuća. Ušteda je to koja oduzima dah. 2350 kilovat sati energije ili 487 euro ili 2% ukupne godišnje potrošnje energije. Za godinu dana. Za četveročlanu obitelj. Trošak investicije za nove mašine, nije uračunat.
Očekuju se ovih dana nove mjere vladajuće Semafor koalicije, među kojima su zajedničke molitve, kontenplacije, transcendentalne komunikacije, levitacije i držanje za ruke u beskonačnom lancu širom Njeme, Europe i svijeta, sve popraćeno pjevanjem kultne teme “Let the Sunshine”.
Ministar gospodarstva i zaštite klime, kaže da je lakše i bolje svaki dan štedjeti na gore nabrojane načine, uključiti stare elektrane na ugalj kojega ionako nemamo, nego li ostaviti tri postojeće nuklearne elektrane da dalje rade, jer će one stvoriti samo 4% ukupne godišnje potrošnje energije.
Tko je ovdje lud, a tko zbunjen, prema onoj narodnoj: “…lud zbunjenog.”?
—–
Netko od urednika vijesti, neki dan se sjetio, da je nekada u našem susjedstvu (tek 2000 kilometara daleko), bila jedna Libija. Istina bog, šef parade je tamo bio jedan pukovnik, koji je pored svega bogatstva, volio spavati u šatoru i ni malo nije mario za ljudska prava i demokraciju. Onda smo došli mi, s nasljednim pravom istine i pravde, da napravimo red.
Odonda, nema više ni Libije, ni pukovnika, ni šatora, ni demokracije, ni mira…
…a ni nekih drugih, Iraka, Malija, Libanona, Alzira, Afganistana, Jemena… u koje smo na kratko ili dugo dolazili, pa iza sebe ostavljali “postdemokratski kaos”.
Sve je i dalje u redu u Saudijskoj Arabiji, Emiratima, Kataru. Države za uzor svijetu. Tamo nema demokracije. Tamo nikada nismo dolazili praviti red, ali ima puno, puno nafte.
—–
A počelo je pravo organizirano pravljenje reda, prije 450 godina, jedne kasnoaugustovske večeri. Do tada je pojedinac, obitelj ili pleme, davalo sebi za pravo da se obračuna s neistomišljenicima. Prvi put je toga ljeta, vlast jedne države (Francuske), organizirala javni pogrom svojih žitelja, jer su željeli neku drugu istinu, tražili druga prava. Demokracije još nije bilo.
Danima su Francuzi katolici, ubijali posvuda širom države Francuske, sve Francuze protestante. Tako se kroz Bartolomejsku noć, stvaralo nesšto novo, kao žvakača guma rastegljivo i demokratsko.
—–
Bila nekada, neka luda vremena, kada su o nekim događajima u nekim zemljama, pisali ljudi koji su bili novinari i zvali se dopisnici i živjeli širom svijeta. Sad su došla vremena, kada novinar sjedi u slastičarni Gerbot na Vaci ulici u Budimpešti, a istovremeno sve zna o Mađarskoj, Poljskoj, Slovačkoj, Ukrajini, Češkoj, Rumuniji, Bugarskoj, Srbiji, Kosovu, Crnoj Gori, Bosni i Hecegovini, a bogami i Hrvatskoj. Tako pametnih i načitanih ljudi, nije bilo ni u vrijeme Platona i Sokrata.
“Sada znam, da sve znam!”, glasno viču moderni dopisnici.
—–
U malom američkom provincijalnom gradiću Batavia, u saveznoj državi New York, na 48 sati savjetovanja i razmjene mišljenja, u jednoj maloj crkvici, skupila se bjelosvjetska krema, na Prvi svjetski festival svih vrsta Teorija zavjere. Političari, svećenici, liječnici, novinari, ratni veterani, stručnjaci svih grana ljudske djelatnosti. U taktu od pet šest minuta, kao na tekućoj traci izlaze “nova znanstvena saznanja”. Svoje mišljenje i novo saznanje, mogao je izgovoriti svatko, tko plati minimalno 50 dolara. Oni VIP (hrvatski: Veze i Podvezice), kako i priliči, vrijede više i moraju platiti pet stoja. Pa ti pričaj što god želis. Njemački DAX indeks na burzi, pada li pada, a cijene energenata rastu i rastu… Baš čudno.
—–
S doktorima je lakše i zdravije, a bez njih tek. Upravo je tiskan tzv: “Samostalni zdravstveni pregled” u izdanju Google & co.
Za početak, moraš se popiškiti pod drvo. Ako mravi idu na mokraću, onda imaš šećer.
Ako navale muhe, onda je neka upala. Ako brzo isparava, onda si pun soli. Ako smrdi na meso, imaš kolesterol. Ako si zaboravio skinuti gaće, došao ti je u posjetu Alzheimer.
Ako nisi stigao skinuti gaće, onda je Parkinson. Ako ne osjećaš miris, onda je Korona….