HVALA, MEŠTRE / BRAVO MEŠTRE!

GRB GRADA SLAVONSKOG BRODA DODIJELJEN ŽELJKU KLINDŽIĆU

Iskazujući zahvalnost za dugogodišnji stručan i profesionalan rad, iznimne rezultate u razvoju naprednih tehnologija, internetskog stvaralaštva kao javnog dobra, entuzijazam i nesebično zalaganje kojim ostavlja neizbrisiv trag u promociji voljenoga grada Slavonskog Broda, dodjeljuje se Željku Klindžiću Grb Grada Slavonskog Broda.” Upravo onaj Grb kakav je u povodu Dana Grada Slavonskog Broda 2016. godine isti taj Grad dodijelio i Zavičajnom klubu “Brođani” Berlin e.V.  “u prigodi obilježavanja njihovih 25 godina nesebičnog humanitarnog rada, dobročinstva, trajnog prijateljstva te svesrdne pomoći na dobrobit građana i voljenog im grada Slavonskog Broda”.

Što nama u Berlinu (a nagrada govori, i u Brodu), znače “Brođani” i kako smo ponosni na njihovu povijest i humanitarni rad, znano je i vrapcima na grani, a što Hrvatskome glasu Berlin, znači Željko Klindžić, možete pročitati u donjim redovima iz naše arhive. Naslov priloga je “HVALA, MEŠTRE”,  a mi, šaljući tople čestitke iz Berlina, dodajemo i novi koji glasi: “BRAVO, MEŠTRE!”

Iz naše arhive/ objavljeno 27.09.2020.

O Željku Klindžiću je riječ…

tekst (lijevom rukom dugo, dugo tipkala): Sonja Breljak

Berlin-Slavonski Brod/ Svima koji me bolje poznaju, znano je kako duboko bijah uronjena u konvencionalne medije. A gle me sad, već preko deset godina, izdajem, vodim i uređujem elektronsku novinu na dragom hrvatskome jeziku, čitanu svugdje u svijetu i k tomu s preko 60 divnih suradnika, novinara, književnika, znanstvenika, pjesnika.

“Krivac” svemu bili su Brođani, u Berlinu naša teta Liza Kopić iz “Brođana”, Željko Klindžić, tada urednik “sbonline” u Brodu i dragi Emil Cipar, novinar, suosnivač, suradnik  i prijatelj, inteligentan i postojan na raskrižju između dva svijeta, domovine i  iseljeništva koji je uvijek imao izvrsna pitanja a i brojne je važne odgovore znao puno prije drugih.…

više

LEDENA

Zvjezdana Čagalj

Na dasci od grmlja daskaju ptice,
Valovi urliču kroz kavezne žice,
Prodire mjesec u pore tuge,
A ptica misli: Let je za druge!
I čuči na dasci  ne ćuteć’ slobodu,
Ne cvrkuće! Ta kome? I koju odu?…

više