Marica Žanetić Malenica
Kad umrem, a jednom hoću,
neću vam ostaviti skrb o starom ocu,
o ptici, psu ili mački
niti brigu o imanju.
Sve se razriješilo za moga života
višom silom ili odabirom
prema sudbi, ljubavi i znanju.
Kad umrem, a jednom hoću,
ostavit ću svoj život pospremljen
da me se sjetite s osmijehom
u suton neki, još pri danjem svjetlu.
Ne bih težak kamen da budem
što pritišće duše vam noću.
Kad umrem, a jednom hoću,
bacite sve uspomene što moje su bile.
Ostavite tek u knjige ukoričenu mi dušu
i sjećanja nježna poput svile
kad vam odnekud izroni moja slika
na kojoj se vesela i sretna smijem
u haljini cvjetnoj iz onog skupog butika.
(objavljeno u zborniku 24. recitala Josip Ozimec, Marija Bistrica, 2022.)