Zvjezdana Čagalj
Kad sam ja pala,
Nije te bilo,
Svisnulo je sunce
Iza skretanja lijevo
I željeznu ogradu
Podigao je leptir.
Kad sam ono pala,
Čulo se pucanje
Dugih kostiju,
Kriknula je stonoga,
Jer sam joj prekinula
Zadnjih pedeset udova
I mrav se prepao
Za mrvu kruha
Na svojim plećima.
Nije te bilo
Tada kad sam porezala tkivo
I gledala vodoskok krvi
Iz prljave rane,
A činilo mi se, majke mi,
Da osjećam tvoje usne
Kako meko ljube
Bol.
I, činilo mi se,
Da treperi dah
U magličastom bespuću
I da tvoji prsti
Oblažu melemom
Sklisku sluz
Oko nazubljene kože
Vrijedne cijelo bogatstvo
Jednog trezora
Nas.
Kad sam pala
Na obližnjem grmu
Upalila se krijesnica.
Nepotrebno,
Jer, bio je dan.
Bio je jedan običan
Skliski dan,
Posrnut.